Ilustracija, Foto: Pixabay

Marina Perović iz Prosvjetne zajednice Crne Gore za Portal RTCG je kazala da je u nekolicini škola koje su u potpunosti zabranile telefone vjerovatno lakše, te da su vidjljive promjene.

"Imamo pozitivna iskustva iz pojedinih škola u smislu da se djeca više druže, bolje sarađuju bez telefona. U ostalim školama zavisi od samog autoriteta nastavnika, ali i podrške uprave, stručnih službi, pravilnika o ponašanju, ali i roditelja naših učenika", ističe Perović.

Naglašava da nam hronično nedostaju precizna pravila ponašanja kojih bi se svi u školi pridržavali, kako učenici, tako i nastavnici.

Nastavnici često ne znaju kako da reaguju, potrebna podrška

"Dešava se da nastavnik procijeni da je došlo do zloupotrebe, oduzme telefon, ali izostane pomenuta podrška ili se roditelji pozivaju na prava djeteta i smeta im oduzimanje ličnih predmeta njihove djece. Situacija umije da se zakomplikuje, a nema edukativnu svrhu, ni epilog. Kao i u drugim sličnim diskutabilnim situacijama, nastavnici ponekad ne znaju kako da reaguju", istakla je Perović.

Za takvo stanje Perović krivi sistem u kojem se, kako kaže, mnogo ideja čuje i započinje, ali realizacija izostane ili ne zadovoljava, pa se olako odustaje.

"Nema istrajnosti, a ni međusobne podrške između nas unutar sistema, ali ni između nas i zainteresovanih izvan sistema", naglašava Perović.

Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija uputilo je krajem prošle godine inicijativu školskim odborima svih obrazovno-vaspitnih ustanova u Crnoj Gori da razmotre mogućnost djelimične zabrane upotrebe mobilnih telefona u osnovnim i srednjim školama u Crnoj Gori.

Inicijativa se poziva na izvještaj Agencije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu UNESCO, u kojem se navodi da je prekomjerna upotreba mobilnih telefona vrlo često povezana sa lošijim postignućima učenika, te da je upućen globalni apel vezan za ograničenje ili zabranu upotrebe mobilnih telefona u obrazovnim ustanovama.

Na pitanje da li treba razmišljati o potpunoj zabrani korišćenja mobilnih telefona u školama, Perović je stava da ne treba.

"Nije sigurno da bi potpuna zabrana upotrebe mobilnih telefona dovela do kvalitetnijeg učenja, kao i do smanjenja vršnjačkog nasilja. Treba posmatrati škole koje su zabranile telefone i vidjeti ima li to uticaja na učenje i nasilje. Tome su uzroci brojni, pa je potrebno vrijeme i trud svih institucija i zajednice da bi došlo do poboljšanja", smatra Perović.

Naglašava da je problem što kao društvo mobilni telefon ne doživljavamo kao alat u službi savremenih tehnologija, u službi sticanja znanja i dobijanja informacija, već isključivo kao alatku za zabavu i gubljenje vremena, koja ne treba da izaziva strah, već da bude pomoćna alatka u današnjem vremenu.

"Stavove bismo morali mijenjati, a to je najteže, umjesto jednostranog protjerivanja pametnih telefona", ističe ona.

Napominje da ukoliko se telefoni koriste isključivo za zabavu, da remete rad i učenje. Ali, ako bi se upotrebljavao u svrhu učenja, bio bi koristan.

"U praksi ima sjajnih primjera kada su telefoni upotrijebljeni na času poslužili svrsi. Učenici to vole i smatram da im ne smijemo uskraćivati ono što vole, samo ih treba usmjeriti, naučiti ih da uče pomoću telefona. Online nastava u vrijeme epidemije kovida je pokazala da su telefoni ponekad izlaz iz naizgled bezizlazne situacije", kaže Perović.

Vještačku inteligenciju iskoristiti u cilju učenja

Perović ističe da bi trebalo vještačku inteligenciju iskoristiti u cilju učenja, jer ne može se bježati od naprednih tehnologija.

"Sigurno je da ima zloupotreba, ali, za sad nemamo efikasan način da to kontrolišemo u školama. Takođe, nastavnici nisu dovoljno edukovani, iako se u svijetu AI uveliko koristi u nastavi i učenju. Ostaje nam da se pouzdamo u neku skoru reformu obrazovanja koja bi uskladila nas i naprednije države na koje želimo da se ugledamo", istakla je ona.

U mnogim evropskim zemljama zabranjeno je korišćenje mobilnih telefona, dok je Belgija juče najavila da će u 373 škola u belgijskom regionu Valonija zabraniti upotrebu pametnih telefona naredne školske godine, sa ciljem smanjenja vršnjačkog nasilja.

Perović to komentariše iz ugla da je potrebno vrijeme da se pokaže da li takve mjere imaju uticaja na učenje i nasilje, pa tek onda razmišljati o njima.

"Belgija i druge razvijene države koje zabranjuju mobilne telefone u školama su sigurno došle do nekih zaključaka kroz istraživanja. Ne rade to napamet, ni ishitreno. Takvu odluku nisu donijele preko noći. Na osnovu čega bismo mi mogli donijeti takvu odluku? Kod nas nema ozbiljnih istraživanja, a i kad ih bude, nema njihove primjene, a ni implementacije tamo gdje bi bilo potrebno. Najgore je usvojiti nešto novo samo zato što je to neko drugi uradio prije nas", kaže Perović.

Zaključuje da svi iz Prosvjetne zajednice i ostali akteri obrazovnog sistema polažu nadu u reformu obrazovanja koja je najavljena i koja će, nada se, zadovoljiti zahtjeve učenika, nastavnika i roditelja.


(Portal RTCG)