Trotinet je bio model kompanije Autoped, a Florens ga je redovno koristila kako bi stigla do svoje kancelarije u centru Londona. Njoj je inače dodijeljen počasni orden Komandanta britanske imperije zbog činjenice da je tokom Prvog svjetskog rata vodila bolnicu u Francuskoj.

Klasični trotineti su postojali već jedan vijek prije nego što je prvi od njih motorizovan, s tim da su do tog trenutka bili isključivo namijenjeni djeci. Gore pomenuti Autoped je bio prvi motorni trotinet za odrasle, ali i kao dječiji model, on nije imao sjedište.



Proizveden u Njujorku i Njemačkoj od strane kompanije Krupp, Autoped je stekao popularnost među različitim slojevima stanovništva. Poštari u SAD su ga koristili za brze isporuke, a bio je omiljen i među članovima njujorških bandi budući da je zbog svoje uzanosti bio idealan za vožnju uskim prolazima između zgrada u ovom gradu i kao takav, vrlo zgodan za bježanje od policijskih patrola.



Nakon uspjeha Autopeda, na tržištu su se pojavili modeli motornih trotineta drugih proizvođača. Kompanija ABC Motorcycles je napravila model Skootamota, koji je dostizao brzinu od 24 km/č, Gloster Aircraft Company je bila odgovorna za Reynolds Runabout 1919, a naredne godine i Unibus motorni trotinet. Ovaj posljednji je inače bio promovisan kao „automobil na dva točka“.



Neki od ovih prvih modela motornih trotineta su bili nestabilni, neudobni za vožnju i teški za upravljanje. Kako su godine prolazile, međutim, njihov dizajn je sve više unapređivan. Do Drugog svjetskog rata su se mogli pohvaliti značajno boljim kočnicama, mjenjačima i svijetlima, a uvedeni su i amortizeri i zaštitnici za noge.



Tokom tridesetih godina prošlog vijeka, motorni trotineti su promovisani kao idealno vozilo za transport u velikim vojnim bazama. Ispostavilo se, međutim, da su oni stekli najveću popularnost tek poslije rata, prije svega zbog racionisanja goriva u tom periodu.




Izvor: CdM/citymagazine