Foto: javno vlasnistvo

Danilo Kiš (Subotica, 22. februara 1935. – Pariz, 15. oktobra 1989), romansijer, pripovjedač, esejista, dramski pisac, prevodilac sa francuskog, ruskog i mađarskog jezika. Jedan od najvažnijih pisaca u istoriji srpske književnosti.

Živio je boemskim životom. Nastojao je da uvijek bude svoj, ne težeći ideologijama. Za okolinu i kolege uvijek je zadržavao crtu tajanstvenosti, neobičnost i anigmatičnost.

Često je bio sa gitarom u ruci. Dominirao je u društvu. Volio je vino i cigare. Bio je glasan i slatkorječiv.

Kiš je uvijek ostajao dosljedan sebi, nije temeljio prijateljstva na koristoljublju, niti se samosažaljevao i nije bio sklon bilo kakvom kompromisu. Bio je antikomunist i antinacionalist, što je doprinijelo još većem uspjehu na zapadu.

Djela:

Prvi objavljeni tekst Danila Kiša je pjesma „Oproštaj s majkom” (1953), a njegove prve knjige – kratki romani Mansarda i Psalam 44 – objavljene su u istim koricama, kao zajedničko izdanje, 1962. godine.

Romani: Mansarda: satirična poema (1962), Psalam 44 (1962), Bašta, pepeo (1965), Peščanik (1972).
Knjige priča: Rani jadi: za decu i osetljive (1969), Grobnica za Borisa Davidoviča: sedam poglavlja jedne zajedničke povesti (1976), Enciklopedija mrtvih (1983) i Lauta i ožiljci (posthumno objavljene priče, 1994).

Knjige eseja: Po-etika (1972), Po-etika, knjiga druga (1974), Čas anatomije (1978), Život, literatura (posthumno, 1990), Skladište (posthumno, 1995).
Knjiga razgovora: Gorki talog iskustva (posthumno, 1990).

Drame: Elektra (1968), Noć i magla (1968), Papagaj (1970), Drveni sanduk Tomasa Vulfa (1974), Mehanički lavovi (1980). Knjiga izabranih pesama i prevoda Danila Kiša sa francuskog, ruskog i mađarskog jezika Pesme i prepevi objavljena je posthumno 1992. godine.
Nagrade:

Najvažnije nagrade:

NIN-ova nagrada za roman godine, Goranova nagrada za knjigu godine, Književna nagrada „Železare Sisak” za najbolju esejističku knjigu godine, Veliki Zlatni orao grada Nice za ukupan književni rad, Orden Viteza umetnosti i književnosti, Andrićeva nagrada, Nagrada „Skender Kulenović”, Sedmojulska nagrada, „Preis des Literaturmagazins 1988”, „Premio letterario Tevere”, Nagrada AVNOJ-a, Nagrada „Bruno Šulc”.

Djela Danila Kiša prevedena su na sve veće svjetske jezike.


Citati Danila Kiša:


•Gaji sumnju u vladajuće ideologije i prinčeve. Drži se podalje od prinčeva.

•Suština čovjeka, crta koja ga odvaja od životinje, jeste svijest o sopstvenoj smrti.

•Kad budu svi roktali svojim svinjskim srcima, poslednji koji će još gledati ljudskim očima i osjećati ljudskim srcem biće oni kojima ne bejaše strano iskustvo umjetnosti.

•Istoriju pišu pobjednici. Predanja ispreda puk. Književnici fantaziraju. Izvjesna je samo smrt.

•Nacionalizam je, prije svega paranoja. Kolektivna i pojedinačna paranoja.

•Opasno je naginjati se nad tuđom prazninom, a u pustoj želji da se u njoj, kao na dnu bunara ogleda svoje vlastito lice; jer i to je taština. Taština nad taštinama.

•Htio sam da pokažem kako u vrlo različitim epohama postoji nepokretna konstanta. Sveprisutnost ljubavi i smrti.

•Ne volim ljude koji se izvlače iz svega kao kišne gliste. Bez ožiljka i bez ogrebotine. Komedijaši.