Kada patimo od manjka vjere u sebe, taj parališući osjećaj ovladava nama, postaje važan dio našeg života, a svaki korak koji želimo da napravimo prate sumnja i nesigurnost. Vremenom počnemo da optužujemo sami sebe. Zašto nismo hrabro odabrali bolju karijeru, ili započeli sopstveni posao, zašto nismo manje stidljivi u društvu, zašto ne uspijevamo da izađemo iz sopstvene zone komfora?

"Zato što nikada nismo zaista mislili da mi to možemo", jednostavno zaključuje zen bloger Leo Babauta. Iako i sam priznaje da se nikada neće potpuno riješiti svojih sumnji, potpuno iskreno može da tvrdi da sada u sebe vjeruje više nego ikada. Iako to ne znači da je ubijeđen da više nikada neće pretrpjeti neuspeh, jer sasvim sigurno hoće.

Njegov trik je u tome da uvek treba pokušati, čak i ako na kraju ne uspijete.

Pokušajte da bez straha otkrijete svoje nesavršenosti, stvorite nešto i pustite da vas ljudi osuđuju, razgovarajte sa nekim bez očekivanja da vas odmah zavoli. Jer greške koje pravite, vaše nesavršenosti, neslaganja sa vama i neprihvatanje nisu negativne stvari. Baš naprotiv.

Ma koliko vam izvikano zvučalo, greška je jedini način da zaista nešto naučite. Ako ne pokušate i ne pogrešite nikada nećete shvatiti šta to tačno niste razumjeli. Greške su povratna informacija koja vam je neophodna da biste se razvijali.

Zato vježbajte sljedeće:
- izađite iz svoje zone komfora
- otvorite se i budite spremni da vas ljudi ne prihvate
- ignorišite glas koji vas inače sputava
- izložite se nepoznatim situacijama
- prihvatite da je u redu da pogrešite
- naučite da ste jači nego što mislite.

I dok vježbate shvatićete da se dobro osjećate i da ste bili sjajni od samog početka. Samo što sada u to i vjerujete.