Kako pokazuje posljednja Monstatova anketa, prosječna crnogorska porodica na hranu trošila je gotovo trećinu mjesečnih prihoda, slijede troškovi za stanovanje, vodu i struju i za transport.

Kako je za Pobjedu istakao ekonomski analitičar dr Vasilije Kostić, što je neka zemlja siromašnija u strukturi potrošnje dominiraju izdaci za hranu, za druge stvari ostaje malo, a o luksuzu se ne može ni govoriti.

Crnogorska domaćinstva, međutim, više izdvajaju mjesečno za duvan tri miliona eura, nego za voće 2,68 miliona eura mjesečno. Isto tako, više se izdvaja i za telefonske i telegrafske usluge, mjesečno oko 6,42 miliona eura. Dok se za obrazovanje najmanje troši 2,93 miliona eura.

Kostić objašnjava da je teško ulagati u sopstveno obrazovanje, a pri tome nemati dovoljno za osnovne potrebe.

"To što na obrazovanje izdvajamo izuzetno malo treba tumačiti ne manjkom potrebe za obrazovanjem, već prije egzistencijalnim razlozima", kaže Kostić.

On navodi da je s padom opšteg nivoa potrošnje relativno učešće izdataka na proizvode kao što su alkohol, kafa, duvan i slično raste, jer su potrošači skloni da vrše supstituciju u potrošnji na račun konzumiranj a proizvoda kojih se radije odriču obrazovanje na primjer.

"Ovdje je bitno da naglasimo da se radi o nedovoljnom nivou lične potrošnje ispod potreba potrošača. Takođe, treba napomenuti da su smanjeni nivoi izdataka za obrazovanje, s tendencijom daljeg smanjivanja, jedan od načina za ulazak u spiralu siromaštva iz koje vas, opet, najefikasnije može izvući obrazovanje i ulaganje u njega", istakao je Kostić.

Kako on navodi, podaci sa koliko sredstava, odnosno dohotka domaćinstva raspolažu, te koliko od toga ide na njihovu potrošnju kao i na šta se ta sredstva troše kakva je struktura same lične potrošnje građana, izuzetno su značajni pokazatelji koji na neposredan način ukazuju na nivo i kvalitet njihovog životnog standarda, odnosno mjere stepen materijalnog blagostanja domaćinstva.

"Da bi se ipak dobila što bolja predstava o tome neophodno je i uključiti i kompariranje, odnosno poređenje među pojedinim zemljama. U tom smislu treba reći da se stvarna individualna potrošnja u Crnoj Gori u zadnjih par godina kreće na nivou od oko 49 odsto prosjeka u EU. Kada je region u pitanju, prednjači Hrvatska gdje se stvarna individualna potrošnja kreće na nivou od oko 59 odsto prosjeka EU, u BiH 37 odsto, dok u Albaniji stvarna individualna potrošnja kreće se na nivou 34 odsto prosjekaEU", kazao je Kostić.

Kako objašnjava, da bi uopšte bolje razumjeli podatke koji se tiču potrošnje domaćinstava individualne potrošnje i onoga šta oni u stvari predstavljaju, treba reći da je struktura potrošnje kojom dominiraju izdaci za hranu i piće - karakteristika potrošnje građana sa niskim standardom.

"Kao što možemo konstatovati, to je slučaj kod nas gdje na hranu i piće ide više od 30 odsto ukupne potrošnje. Na stanovanje, vodu i struju odlazi preko 24 odsto, na odjevne predmete i obuću 8,4 odsto, za struju 7,6 odsto, na duvan 2,5 odsto, dok na obrazovanje samo 2 odsto, ali zato na telefonske i telegrafske usluge 5,4 odsto", naglašava Kostić.

Poređenje

Kako tumačiti činjenicu da se više izdvaja za duvan, telefone nego za obrazovanje i da li je to neobično? Tražeći odgovor Kostić je napravio poređenje sa susjedima.

"U Hrvatskoj svaka treća kuna lične potrošnje ode na hranu i piće. Ti izdaci u ukupnim izdacima imaju udio od 29,5 odsto. Gotovo 30 odsto ukupnih prošlogodišnjih izdataka za potrošnju otišlo je na još dvije glavne grupe izdataka stanovanje i potrošnju energenata (16,3 odsto ukupnih izdataka) i na prevoz (13 odsto). Odjeća i obuća (6,7 odsto), rekreacija i kultura (5,9 odsto), te na komunikacije (5,5 odsto). Alkoholna pića i duvan (3,3 odsto od čega na duvan otpada preko dva odsto), zdravstvo (tri odsto), restorani i hoteli (2,7 odsto), dok najmanji udio od 1,1 odsto takođe ima obrazovanje", kazao je Kostić koji dodaje da i u Srbiji, čak, više od 40 odsto kućnog budžeta odlazi na hranu.

Kako on navodi, u zemljama EU izdaci za hranu neuporedivo manje učestvuju u strukturi lične potrošnje. U Velikoj Britaniji sa svega 13 odsto, u Luksemburgu i Njemačkoj sa 14 odsto, pa sve do 38 odsto u Rumuniji. U prosjeku taj procenat u EU je oko 18 odsto. O čemu se, zapravo, radi?

"Generalno rečeno što je neka zemlja siromašnija, struktura potrošnje njenih građana je takva da dominiraju izdaci na hranu pa njenim građanima ostaje veoma malo za druge stvari, a o luksuzu da i ne govorimo. U zemljama kod kojih je situacija obrnuta, manji dio potrošnje čine hrana i piće, a znatno veći dio ono što je u vezi sa kulturnim, odnosno civilizacijskim potrebama ljudi. Struktura potrošnje, osim rečenog, odražava stavove, vjerovanja, norme ponašanja, navike, vrijednosti kulturni obrazac određenog društva ,pa zemlje odnosno narodi sa istim ili sličnim kulturnim vrijednostima u strukturi potrošnje liče kao jaje jajetu. To je slučaj, na primjer, sa zemljama bivše Jugoslavije, što potvrđuju i navedeni podaci", ističe Kostić.