Svjetski dan slobode medija i ove godine nije razlog za slavlje za brojne zaposlene u toj djelatnosti u Crnoj Gori. Njihov ekonomski položaj se u odnosu na prošlu godinu pogoršao, a u velikom broju lokalnih javnih emitera (LJE) zaposlenima zarade kasne po više mjeseci, što je praksa koja traje već godinama. Ta zarada u većini medija je ionako mizerna, a zaposleni zbog njenog kašnjenja ne mogu sebi ni svojim porodicama obezbijediti osnovne zivotne potrebe i na ivici su egzistencije.

Zbog lošeg materijalnog položaja, zaposleni u medijima su podložni pritiscima i veoma skloni autocenzuri. Sve to dovodi do daljeg pada profesionalnih standarda. Takođe, oštra podijeljenost medija i politička obojenost ne jenjavaju, što ne čini nimalo veselom budućnost medijske scene u Crnoj Gori.

Da nema nikakvog napretka u slobodi medija, uprkos deklarativnim zalaganjima nadležnih, opet je pokazao je i Izvještaj Evropske komisije (EK) o Crnoj Gori. Zbog ovoga treba da budu zabrinuti svi kreatori medijske politike i cjelokupna medijska zajednica. Najviše, naravno, ispaštaju zaposleni u medijima koji ostaju najranjivija kategorija u tom lancu.

Država se i dalje samo formalno zalaže za rješavanje slučajeva napada na novinare, a stiče se utisak da se čeka da najdrastičniji slučajevi zastare, što se već desilo sa nekima. To može biti snažan signal svima da mogu nekažnjeno napadati novinare. Država je pokazala da nije u stanju da se izbori za bezbjednost novinara i riješi slučajeve napada kao ni slučaj ubistva Duška Jovanovića.

Sindikat medija će nastaviti da se zalaže za popravljanje lošeg stanja u crnogorskom novinarstvu i ukazuje na probleme. Kroz pregovore o novom Granskom kolektivnom ugovoru očekujemo da ćemo popraviti uslove rada zaposlenih, a nadamo se da ćemo, nizom novih predloga, dati doprinos da se i izmjenama Zakona o medijima i ostalim zakonima iz ove oblasti poboljša situacija i počne sa rješavanjem nagomilanih problema. SMCG je početkom godine predložio i izmjene Zakona o elektronskim medijima i apelujemo na poslanike da ih uzmu u razmatranje jer se mora odmah djelovati kako bi se konačno prekinula agonija u brojnim lokalnim javnim emiterima i obezbjedilo im se normalno finansiranje.

Nema slobode medija bez slobode onih koji rade u njima. Dok se to ozbiljno ne shvati, 3. maj neće biti razlog za slavlje.