Nakon predavanja biće prikazana dva filmska ostvarenja čuvenog reditelja: Biljeg (1981) i Čudo neviđeno (1984).

Program se odvija u okviru proslave Dana Opštine Budva.

Živko Nikolić je rođen 29. novembra 1941. u Ozrinićima kod Nikšića. Pohađao je umjetničku školu u Herceg Novom a Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu.

Upisao je glumu ali se cijelog života bavio režijom. Prve dokumentarne filmove Nikolić je snimio 1968. godine. Bili su to "Blaženi mirotvorci" i "Sebi za života". Potom slijede filmovi po kojima je postao poznat i van granica Jugoslavije kao što su "Ždrijelo", snimljen 1972. godine za koji dobija Srebrnu medalju Beogradskog festivala dokumentarnog i kratkog filma. Zatim slijede filmovi: "Polaznik", "Bauk", "Marko Perov", za kojeg dobija Srebrnog zmaja u Krakovu 1975.

Potom film "Prozor", za koji dobija Zlatnu medalju Festivala u Beogradu. Slijede filmovi "Ine", "Ane", "Graditelj", film "Biljeg" rađen 1981. godine a govori o Hidroelekrtrani u kršu kao simbolu nečije gluposti i obijesti. Za taj film dobija veliku Zlatnu medalju u Beogradu, Nagradu FIPRESI i Zlatnog zmaja u Krakovu. Svoj prvi film "Beštije" snima 1977. godine, "Jovanu Lukinu" dvije godine kasnije a "Smrt gospodina Goluže" 1980. godine.

Film "Čudo neviđeno" dobija Srebrnog medvjeda na festivalu u Moskvi 1984. godine i tuče mnoge rekorde u gledanosti u ondašnjem SSSR-u. Film "Ljepota poroka" u Izraelu postaje
najgledaniji. Živko Nikolić snima i filmove"U ime naroda" i "Iskušavanje đavola".



Više od dvije decenije trajala je plodna saradnja sa Televizijom Crne Gore. Posebno poglavlje u Živkovom stvaralaštvu čine televizijske drame i serije: "Đekna još nije umrla a kad će ne znamo", "To kad uvati ne pušta", 1988. godine i serija "Đekna", potom "Narodni neprijatelj", da bi 1996. po scenariju Dragana Koprivice snimio"Oriđinale". Živko Nikolić je još za života
postao klasik.

Njegovo djelo je poznato i van granica našeg jezika. Za sobom je ostavio veliki trag koji je značajan ne samo za crnogorsku i jugoslovensku, već i za evropsku kinematografiju. Sve što je ikada snimio, snimio je na crnogorskom tlu, duboko u sebi noseći
pečat rodnih Ozrinića. Filmski i televizijski reditelj Živko Nikolić, bio je jako vezan za Crnu Goru, njene ljude, običaje i tradiciju. Sam je govorio da van Crne Gore i onog što iz nje u sebi nosi, ne bi mogao stvaralački da se orijentiše. Potreba za ljepotom istine tjerala ga je na stvaranje, a imao je običaj da kaže – “Otkrivati istinu, to je u neku ruku, dodirnuti ljepotu".