Na predstavljanju su govorili novinar i pisac Milan Vujović i autor, dok je moderatorka večeri bila Itana Lalović iz JU Muzeji i galerije Budve.

Veče je otvorio autor, koji je nadahnuto odrecitovao jednu od svojih pjesama. Nakon toga je, moderatorka Itana Lalović pozdravila publiku i predstavila autorovu biografiju.

Usledilo je obraćanje Milana Vujovića, koji Remsa poznaje od školskih dana: „Priča o Igoru Remsu nije samo priča o veoma afirmisanom pjesniku ovjenčanom brojnim nagradama, niti o talentovanom slikaru. To je priča o Baru nekad i sad, o Barkoj gimnaziji, o mističnom naselju Prvoborac, o neobičnom mladiću koji se klonio stereotipa i bježao od palanačkog duha u svoj svijet, tako različit od onog u kojem smo zajedno disali i koračali u ono što se tada zvalo svijetla budućnost. I sve to kad je Bar bio palanka, bez semafora i bulevara i bez betona. Umjesto njih, svugdje naokolo, kao uskipjelo stado, talasale su se bijele rade. Možda nam one i ponajviše nedostaju od onog Bara kojeg više nema. Igor je bio pomalo zatvoren, i nismo znali o čemu mašta, šta želi da bude. Ja sam to saznao petnaestak godina kasnije, sasvim slučajno.

Poslije jednog košarkaškog meča tutnuo mi je hrpu papira i kratko, u njegovom stilu, rekao: „Pogledaj valja li ovo“. Rukopis je dugo stajao na kaminu naše porodične kuće u Popovićima, i to sve do jedne noći kad mi se nije spavalo, ne sanjajući da ću ostati budan do zore. Kad sam se dohvatio Igorove poezije, nisam mogao da se odvojim od nje. Čitao sam u transu, u nevjerici. Učinilo mi se da su me te zimske noći, početkom devedesetih, istovremeno napali zgusnuto metaforični Popa i uzdržano čeznjivi Crnjanski, lirski nadahnuti Leso i razbarušeni rapsod Vito.“

Autor se na kraju obratio publici, rekavši da je knjiga dvojezična – stihovi su pisani na srpskom jeziku, a prevođeni na njemački.

Takođe, u knjizi se nalaze 22 autorove slike, koje su povezane sa pjesmama.