Tanja nas, pošto smo u dahu pročitali ove intimne zapise, lišene bilo kakvih afektiranja, a priče smo čitali potpuno uvjereni da zere izmišljotine nema, u likovima, radnji, ozračju, sigurni da je fikcija zapravo pežorativna riječ za ovo štivo, dakle, Tanja nas, kao i u svom štivu, drži na kratkom lancu, nestrpljive za dalje, očekujući nastavak.Ima ga, piše ga, nepatvorenog, kao što je svaka junakinja, junak, opis emocije, intime, situacije, grada u knjizi "Iz dnevnika", i toči ga u crtice nove knjige pod naslovom TA MALA KURVA, INDIRA“ – kazala je Sandra Đurbuzović u svom osvrtu na priče crnogorske spisateljice iz Bara – Tanje Sekulić.

Govoreći o knjizi „Iz dnevnika“, koja sadrži 27 priča, Stanka Stanojević je istakla da su sve one povezane glavnom junakinjom Vanjom, te da se ovi u priču pretočeni dnevnički zapisi mogu posmatrati i kao roman:“ Povezane su glavnom junakinjom Vanjom iz čije tačke gledišta najčešće i teče pripovijedanje. Iako sažeto i kratko pripovijedanje, odsječno, bez suviše i suvišnih opisa, sa najmanje riječi u njenim pričama dobijamo sažetke i biti života, Vanjinog najčešće i novog lika koji je uveden u svaku novu priču(smjenjuju se “ja” i “on/ona” forma i vizura pripovijedanja).

I odlasci su neizbježni dio života i ljubavi junaka ovih priča, a o kakvima je riječ najbolje ilustruju rečenice: “Kakav si čovjek, takav ti je i odlazak! A bogami i povratak” – apropos ljubavi /osjećanja kao svhe življenja. I da - ljubav je ispunila svrhu životu činom pisanja i priče” – zaključila je Stanka Stanojević.

Književnica Katarina Sarić je pročitavši priču “Djetinjstvo kod babe i đeda” istakla da joj je bio najzanimljiviji taj naratorski glas male Vanje, te da se već u toj priči vide karakterne crte junakinje koja je kao “bijela vrana”.

Sve je lijepo uvezano tim glasom od prve do posljednje priče – zapažanja su Katarine Sarić, koja je istakla: “Taj glas koji se pita, koji stalno traži, koji stalno transcendira te granice koje mu postavljaju familija i sredina… To je jedna živa priroda koja se nikada neće zadovoljiti onim što joj je dato kao samorazumljivo, nametnuto nekim pravilima koja treba da poštuje, pa i kasnije kroz faze puberteta, odlaska na studije, ljubavi, zabranjene i dozvoljene…nikada neće pronaći to nešto za čime je tragala; to je ta žeđ, ta radoznlost koja je rodila i filozofiju i književnost, to su te osobene duše koje se nikada ne zadovoljavaju onim što vide, već stalno traže nešto drugo,
eksperimentišu”.

Teme priča Tanje Sekulić su i ljubav i bog i odlasci i odlasci za zaradom i “osjećanja su za budale”… a na pitanje u čemu je nada čovjeka i umjetnosti, Sekulićeva odgovara jednom anegdotom sa Alešom Čarom i piscem Filipom Davidom kojeg je nakon čitanja njegove nagrađene knjige pitala: “Filipe, da li je moguće da mi nemamo ništa za šta bismo se uhvatili dok smo tu, nego je to uvijek onostrano, uvijek metafizika…svi mi, umjetnici se hvatamo za nešto “tamo”, a ja hoću ovđe. E sad najbolje odgovor na to sam dobila od Aleša Čara, slovenačkog autora, kojem sam u razgovoru ovog ljeta kazala: više su mi krvava koljena (sintagma iz priče Da i ne), jer tamo stižem do nekog odgovora, a sad ga više nema. I ja kažem Alešu: tražim, krvava su mi koljena, ne mogu više da hodam, a on odgovara kratko: ali, Tanja - nema, ne postoji! Hajde onda da idemo sa idejom da to ne postoji, možda bi nam bilo lakše. Gott ist tot, zaista, to je stvarno istina” – zaključje spisateljica Tanja Sekulić.

Autorke kratkih priča “Iz dnevnika” i romana u nastajanju, Tanja Sekulić za svoju ulogu kaže: “Moja je uloga na ovoj zemlji da kažem moju istinu; da je saopštim onakvu kakva jeste”.