Foto: Ilustracija

Da se radi o alarmantnom porastu maloljetničke delinkvencije potvrdio je profesor Pravnog fakulteta kriminolog Velimir Rakočević, koji je istakao da se radi o trendu u zemljama u okruženju koji ni nas nije zaobišao.

“Poseban problem predstavlja porast kriminaliteta djece, odnosno lica koja nijesu navršila 14 godina života i nijesu krivično odgovorna no crnogorskom krivičnom zakonodavstvu. Polazeći od činjenice da je maloljetnička delinkvencija najteži oblik poremećaja u ponašanju mladih, svako društvo mora da zabrine svaki slučaj antisocijalnog ponašanja djece i maloljetnika. Nasilnički kriminalitet vrše pretežno oni maloljetnici koji su ranije u djetinjstvu bili izloženi nasilju”, kazao je Rakočević.

Kada je u pitanju kaznena politika, Rakočević smatra da bi trebalo razmisliti o mogućem spuštanju granice krivične odgovornosti sa 14 na 13 ili 12 godina života, budući da postoje slučajevi izvršenja najtežih krivičnih djela od strane lica koja nijesu krivično odgovorna.

“S druge strane, treba mnogo više ulagati u razvoj servisa i službi za prevenciju maloljetničke delinkvencije”, naveo je on.

Rakočević podsjeća da ukoliko u strukturi maloljetnih delinkvenata ima veliki broj povratnika to znači da mjere koje su preduzimane prema njima nijesu dale očekivane rezultate.

Evidentno je, istakao je, da društvo u cjelini ne pridaje dovoljno pažnje problemu maloljetničke delinkvencije.

Broj maloljetnih lica koja su došla u sukob sa zakonom podrazumijeva i počinioce teških krivičnih djela kao što je ubistvo. Na pitanje koji je to psihološki momenat koji je preloman kod počinioca da izvrši zločin i faktori koji na to utiču, Rakočević kaže da se radi o dvije grupe faktora koji dominantno utiču na kriminalno ispoljavanje.

“Jedna grupa činilaca odnosi se na ličnost maloljetnika, a druga na spoljašnje faktore koji determinišu kriminalno ponašanje. Njihov uticaj je različit i zavisi od kokkretnog slučaja. Pošto postoji veliki broj oblika ovog krivičnog djela polazi se prevashodno od motiva kriminalne djelatnosti i svojstava ličnosti maloljetnog učinioca ubistva”, objasnio je Rakočević.

Kada se radi o motivaciji, kako ističe Rakočević, on da preovlađuju pobude koristoljublja kao i druge niske pobude kao što su zloba, zavist, pakost, ljubomora, mržnja i slično.

Opasnost je, ističe Rakočević, u tome što djeca i maloljetnici vrše krivična djela u grupi i na taj način se neodlučni maloljetnici odvaže da izvrše krivično djelo.

“Ukoliko izostane porodična kontrola, a pritom je okruženje nepovoljno, onda je izvjesna kriminalna karijera maloljetnika. Socijalno okruženje je ključni spoljašnji faktor maoljetničke delinkvencije. Socijalni obrasci manifestovani u ranom uzrastu predstavljaju bazu za formiranje crta ličnosti odraslih. Mnogo toga zavisi od toga kako maloljetnici uspostavljaju socijalne kontakte. Praksa pokazuje da maloljetnike na izvršenje krivičnih djela najčešće podstrekavaju punoljetna lica koja su im vođe. Veoma je važno da maloljetnik ne bude kriminogeno inficiran od strane pripadnika kriminalnih grupa”, ističe Rakočević.




























Izvor: Dan/cdm