Foto: Grad teatar

U pitanju je komedija vodviljskog mehanizma odnosno prave komedije situacije, gde su isprepletane sudbine 11 likova kao jedan mikrokosmos u makrokosmosu. Komad je praizvedbu imao na karnevalu u Veneciji 1762. godine, a Goldoni je svoje junake „pronašao“ u obližnjem malom ribarskom mjestu. Ovo je treća postavka „Ribarskih svađa“ u Narodnom pozorištu u Beogradu. Godine 1973. režirao ih je Paolo Mađeli, a prije dvije decenije, 2003. godine, inscenaciju je uradio Goran Ruškuc.

Rediteljka Ana Tomović je, nakon igranja u Budvi, kazala da joj je posebno drago što se scenografija dobro utopila u ambijent.

“Utisci su sjajni, mislim da smo pogodili atmosferu ovog prostora između crkava i da je to umnogome doprinijelo cijeloj igri. Glumci su se trudili da se unesu u igru, a da opet publika sve čuje jer je ipak u pitanju otvoreni ambijent. Čini mi se da je sve doprlo do publike, vidjela sam da su jako lijepo reagovali i da su reakcije baš dobre. Prilča je u suštini jednostavna, riječ je o ljubavnom zapletu, ljubomori, djevojkama koje žele da se udaju, intrigi koja se stvara i onda bukne kao plamen u sijenu. Iako je siže jednostavan i može se igrati u svakom vremenu, htjela sam da kroz scenografiju i vizuelni identitet dam pečat ovog vremena. Kada pomislimo na more danas, mi više ne možemo da vidimo obalu koja nije zagađena i prepuna plastike, čak i morske vrste su sada zagađene. Htjela sam da to bude pečat ove predstave, da progovori o jednoj važnoj ekološkoj temi”, rekla je Tomović i dodala da je predstava važna u ovom vremenu i zbog toga što govori o humanosti jednog činovnika da pomogne ljudima da riješe problem.

“Ta njegova empatija i njegovo lično involviranje su mi, takođe, bili jako važni i htjela sam da ih istaknem u ovoj predstavi. Ova predstava se pravi za publiku i na radost je publike. Ovi karakteri su toliko lijepi i koloristični, publika treba da se smije i raduje. Moja namjera je bila da publika doživi polet s ovim likovima. Mislim da su najvažnije poruke ove predstave ljubav i empatija”.


Foto: Grad teatar

Glumac Hadži Nenad Maričić je tokom izvođenja predstave pridobio sve simpatije publike. On je otkrio da su još na prvim probama govorili o tome kako ne treba mnogo polemisati o ovom komadu.

“Kao što ne treba polemisati o smislu i ljepoti ruže, već treba uživati u njenom mirisu. Tako i u ovoj predstavi publika uživa i tek nakon nekog vremena shvati koje su to duboke poruke onoga što je Goldoni htio da kaže ovim komadom”, istakao je Maričić i podsjetio da je on prije mnogo godina igrao u predstavi “Ribarske svađe” upravo na festivalu Grad teatar.

“Nas troje iz ove predstave smo igrali u toj podjeli i to je bilo jedno od prvih izvođenja na Gradu teatru. I tada smo govorili da će se ovaj komad opirati i da će izaći ono što jeste komedija i radost igre koja će se sa scene prelivati na publiku. Vidjeli ste i večeras da je to stvarno bilo uživanje i za nas i za njih. Blizu je more, čuju se zvuci prirode. Ja sam očigledno rođen pod srećnom zvijezdom jer sam gotovo svake godine imao priliku da budem u Budvi i da igram na Gradu teatru. Kad god sam igrao više sam uživao u zvuku talasa, ambijentu, osmijesima tako da mi je veliko zadovoljstvo što sam ovdje”, kazao je Maričić.

Scenografiju potpisuje Andreja Rondović, kostimografiju Marija Marković Milojev, muziku Irena Popović Dragović, a scenski govor Ljiljana Mrkić Popović. U predstavi igraju Branislav Tomašević (Paron Toni), Ivana Šćepanović (Šjora Paškva), Tamara Šustić (Lucijeta), Vučić Perović (Bepo), Jovan Jovanović (Ivanko), Hadži Nenad Maričić (Paron Furte), Zlatija Ivanović (Šjora Libera), Iva Milanović (Uršula), Teodora Dragićević (Кeka), Dragan Sekulić (Кrište) i Nedim Nezirović (Iže).