Foto: Pexels

Ukoliko se na poslu zadrže duže, dobijaju ugovor na neodređeno. Sezonci se ugovorom obavezuju da će i naredne godine doći da rade kod istog poslodavca i ne smiju ga raskinuti ako dobiju bolju ponudu. Tokom sezone primaju platu, a nakon toga poslodavac nastavlja da im uplaćuje staž i osiguranje, iako faktički ne rade. Zanimljivo je i da zakon previđa da korisnici materijalnog obezbjeđenja porodice ne gube to pravo, što je ranije bio i jedan od razloga zbog čega mnogi nisu željeli da rade tokom sezone.

Crna Gora, kao i zemlje regiona, ali i Evrope, već godinama se suočava sa nedostatkom radne snage u ključnim sektorima poput turizma, poljoprivrede i građevinarstva. Kako bi se riješio problem, „odliva“ radnika, a poslodavci dobili garanciju da će im se radnici vratiti i naredne godine, urađen je Nacrt zakona o stalnom sezoncu. Takođe, sezonski radnici više neće morati svake godine iznova da prolaze kroz proces prijave i otkaza. Umjesto toga, radni odnos će biti zasnovan na ugovoru koji omogućava privremeni prekid rada između sezona, ali bez raskida radnog odnosa. To znači da radnici van sezone neće primati platu, ali će imati staž i osiguranje, faktički i kada ne rade.

Stalni sezonac, prema ovom zakonu, može biti nezaposleno lice sa evidencije Zavoda, penzioner ili student. Nezaposleno lice koje zaključi ugovor o radu za stalne sezonske poslove briše se iz evidencije Zavoda na dan zasnivanja radnog odnosa. Sezonskih poslovi se odnose na one poslove čiji opsjeg i intenzitet privremeno povećavaju kod određenih djelatnosti u zavisnosti o izmjeni godišnjih doba, a koji tokom kalendarske godine mogu trajati ukupno najduže osam mjeseci. Odnose se na sektore turizma, trgovine, ugostiteljstva, građevinarstva i poljoprivrede. Ukoliko zaposleni u kalendarskoj godini kod određenog poslodavca, zasnuje radni odnos na period duži od osam mjeseci, poslodavac je dužan da mu da mu ponudi ugovor na neodređeno.


Kada poslodavac sa radnikom zaključi ugovor o radu za stalne sezonske poslove, dužan je da mu ponudi novi ugovor za narednu sezonu sa istim ili boljim uslovima, čime zadržava obavezu plaćanja doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje.
Ako radnik neopravdano odbije ovu ponudu, poslodavac može tražiti povraćaj uplaćenih doprinosa, dok Zavod za zapošljavanje može zahtijevati naknadu štete za isplaćenu novčanu pomoć. Neopravdano odbijanje podrazumijeva situacije kada su prava i obaveze u novom ugovoru iste ili povoljnije, dok su opravdani razlozi zdravstveni problemi, liječenje, preseljenje van Crne Gore i porodiljsko odsustvo. To znači da sezonac ne smije napusti poslodavca naredne godine ako od drugog dobije bolju ponudu. Ako poslodavac ne ponudi ugovor za narednu sezonu, Zavod može od njega tražiti nadoknadu štete za isplaćenu pomoć radniku.

Zanimljivo je i da zakon ne previđa da korisnici materijalnog obezbjeđenja porodice izgube to pravo, što je ranije bio i jedan od razloga zbog čega mnogi nisu željeli da rade tokom sezone. Oni će nastavljaju da primaju ovu nakdanu u periodu od godinu dana, od dana zasnivanja radnog odnosa po osnovu ugovora za stalnog sezonca.

Cilj zakona je obezbjeđivanje pravne sigurnosti za sezonske radnike kroz uvođenje instituta „stalnog sezonca“, odnosno omogućavanje kontinuiteta radnog odnosa u sezonskim djelatnostima i unaprijeđenje socijalne sigurnosti kroz obaveze poslodavaca da stalnom sezonca prijavi na penzijsko i invladisko osiguranje u produženom trajanju za period kada on faktički ne radi.

Dodatno, zakon predviđa fiskalne olakšice i penzijsko i invalidsko osiguranje u produženom trajanju za stalne sezonce, što doprinosi povećanju privlačnosti sezonskog rada i smanjenje neformalne ekonomije.

Takođe, zakonom su predviđene i kaznene odredbe za poslodavce koji ne ispune obaveze u vezi sa prijavljivanjem stalnog sezonca, ponude ugovora za narednu sezonu, uslovima rada, kao i sankcije u slučaju zloupotrebe instituta stalnog sezonca. Propisane su kazne u rasponu od 500 do 10.000 eura.





Bankar.me