O knjizi poezije su osim autora govorili Ivona Medigović i Milica Vučinić. Moderator je bila Zorica Radenović.

Božidar Nikolić Čarli (1959) živi, radi i stvara u Baru.

Četrdeset godina bavi se pisanjem poezije i do sada je objavio dvije zbirke pjesama: "Besjede o bitisanju" i "Sto jedan otkucaj srca". Čarlijeva pjesma “Feniks ptica” dobila je drugu nagradu literalnog konkursa festivala " Sunčan dan", koji organizovao Banatski kulturni centar u Novom Miloševu, u okviru Festivala umjetničkog stvaralaštva osoba sa smetnjama u razvoju i invaliditetom.

Čarli je veliki humanista, misionar, ali i istaknuti sportista iz redova OSI populacije. Paraolimpijski je šampion i starstveni ljubitelj odbojke.



Najzapaženije rezultate je ostvario u atletici. Čarli je dok je još mogao da hoda bez pomagala, kao sportista-invalid sa cerebralnom paralizom, bio šest puta prvak Crne Gore u atletskom višeboju, a četiri puta i šampion SFRJ u istim disciplinama.

Osvajač je četvrtog mjesta u trci na 400 m, na Olimpijadi osoba sa invaliditetom u Njujorku 1984. godine. Učestvovao je na deset beogradskih maratona, a 1993. je bio osvajač srebrne medalje u polumaratonu. Učestvovao je na deset beogradskih maratona, 1993. godine je bio osvajač srebrne medalje u polu-maratonu.Nerijetko se takmičio i sa fizički zdravim osobama i ostvarivao sjajne rezultate kao atletski gimnastičar širom bivše Jugoslavije. Pobjednik je i 15 kroseva Politike u Beogradu, u kategoriji osoba sa invaliditetom, u trci na 2000 metara.



Iako ga je, kako kaže, medicina odmah po rođenju otpisala iz zdravfih psiho-fizičkih osoba, Čarli je svojim životom I brojnim uspjesima demantovao sve ono što su mu po rođenju pripisali kao osobi sa cerebralnom paralizom.



Ono što je Milica Vučinić, njegova dugogodišnja prijateljica, podrška i snaga, o kojoj kada govori, govori sa osmjehom koji puni svačije srce ljubavlju na stotine načina, rekla možete pročitati dalje:

"Ovo je priča o Čarliju.
Moja priča.

Ljudi presipaju svoje strasti iz starih mjehova u nove, presvlače se iz jednog odijela u drugo. Pri tom se praveći nevješti usrdno brišući tragove i uvijajući se kao gliste, i nerijteko mi to biva zabavno i katarzično. A jedna je i ista ljudska potreba, požuda pohlepa, presvlači se u različite uniforme i pri tom spaljuje stare prnje i odriče se starih veza i starih osjećanja.

U tom procesu dokazivanja u novoj ulozi i zastrašivanju starih svjedoka mnogi su povrijeđeni. Povrijeđen je i on. Umoran je od
trčanja u kolicima za luksuznim automobilima onih sa kojima je nekada dijelio klupu.

Davno je počelo moje poznanstvo sa ovim Divom.

Možda, baš onda kada sam prvi put ugledala odbojkašku mrežu jer, on je nekako uvijek bio pored nje. Ko zna možda su je baš njegove ruke isplele uplićući i moje u nju jer ih nikada ne raspletoh.

Orio se njegov glas sa parketa kao najiskrenija i najsnažnija podrška. Svaki poen, svaka pobjeda pehar zaliven njegovim osmjehom. Naš tehniko!

A kada već pomenuh ordenje, ne mogu da zaboravim kako nas je jednom okitio trenerkama i kako smo kao manekenke na pisti ponosito šetkale sa njegovim dizajnerskim potpisom. Ne sjećam se koje je to godine bilo. Ne pamtim brojeve, jer u škrinji mojih uspomena su trenuci. Dragi ljudi divna mjesta, lica obojena osmjehom i orošena suzom.

Sjećam se samo njegovog ulaska u salu, osmjeha i sreće.

I punih njedara iz kojeg su ispadale naše trenerke. I nas koje smo mu pojurile u susret ljubeći ga. Jer znale smo. Znale smo da je sve to plaćeno njegovom prvom platom. I njegovim srcem!

Sjećam se i svake kapljice vode i soka koji nam je donosio na treninge i utakmice. Sjećam se donacije Lingafona njemačkog jezika sa svom opremom mojoj školi, ali najviše se sjećam onog nedonešenog i onog nekazanog, jer to se se samo srcem čuje i srcem dodiruje.

To je ta čelična snaga kojom te on gura da ideš naprijed.

Ne zaboravite, Čarlija! Iskrcajte se iz broda koji juri punom brzinom prema ledenoj santi ako ste dio posade koja nema pojma kako se njime upravlja, jer besciljno i haotično tumaranje po palubi, sudaranje i koškanje između sebe, zamračuje nam svijest lažnim predstavama.

A Čarlijeva priča je nevjerovatna baš po tome što je istinita. Baš zato On i jeste moj Div. Baš zato sto je izašao iz sebe u slobodu. I baš zato što je probio sopstvene granice."