Foto: Gradnja mosta Moračica (YouTube, Bemax)


U tekstu pod naslovom “Auto-put od nigdje do nikuda”, ovaj list piše o gradnji prve dionice auto-puta od Bara do granice sa Srbijom.

List podsjeća da planovi o izgradnji te ceste nijesu novi, započeli su još u vrijeme Tita, ali su se konkretizovali sa proglašenjem nezavisnosti Crne Gore 2006. Tako je 2014. koncesija dodijeljena kineskoj korporaciji China Road and Bridge Corporation (CRBC), pri čemu je Kina dala na raspolaganje i kredit – u početku je riječ bila o 800 miliona eura, ali je cijena radova u međuvremenu narasla na 1,3 milijarde.

“Zapadne studije o izvodljivosti su u prošlosti izrazile sumnju o isplativosti ogromnog i skupog projekta u zemlji sa samo 650.000 stanovnika. Ali ipak je gradnja započeta. (…) Sada bi Crna Gora mogla da postane sljedeća žrtva kineske dužničke diplomatije. Još 2018. je američki trust mozgova Center for Global Development zemlju uvrstio u onu grupu kojoj prijeti opasnost da zbog kineskih kredita dođu u situaciju da ne mogu da plaćaju dugove”, piše švajcarski list.

“Prema navodima Međunarodnog monetarnog fonda, 2019. je zaduženje crnogorske države iznosilo 80 odsto ukupnog budžeta, a ove godine bi to moglo da naraste i do 93 odsto. Četvrtina tih dugova se odnosi na Kinu, i taj udeo stalno raste”, dodaje se u tekstu..

Autor podsjeća da Kina u okviru strategije “Jedan pojas, jedan put” širom svijeta investira velike sume novca u infrastrukturu.

“U Crnoj Gori je ovog ljeta Kina po investicijama pretekla Rusiju. Za vrijeme vladavine Mila Đukanovića postajala je sve veća zavisnost od takozvanog korozivnog kapitala, dakle novca iz autoritarnih država koji se dodjeljuje bez uobičajenih kontrolnih mehanizama pravne države. To ima veze sa sistemom vladavine ovog dugovječnog vladara, ali i sa manjkom alternative. Crnoj Gori, kao zemlji koja nije članica EU, vrlo je ograničen pristup novcu iz strukturnih fondova Unije”, navodi se u tekstu.

List analizira i računicu Kine: “Peking na taj način obezbjeđuje pristup strateškoj infrastrukturi, a indirektno i mogućnost političkog uticaja. Zato kineski kreditori, za razliku od Evropljana, ne postavljaju pitanja o isplativosti nekog projekta ili o transparentnosti. Najvažniji crnogorski partner Kineza je Bemax, firma za koju se kaže da je tijesno povezana sa Đukanovićevom partijom.”

Pritom kineski krediti nipošto nijesu povoljni. “Država snosi rizik promjene devinog kursa, a za sporove je nadležan sud u Hongkongu. A priča se da u ugovoru postoji i klauzula po kojoj Kina dobija pravo korišćenja zemlje u Crnoj Gori, ako država ne bude u mogućnosti da vrati dugove. Kina je već pokazala zanimanje za luku Bar. Na sličan način je luka Hambantota na Šri Lanki dospjela pod kinesku kontrolu.”

Nova crnogorska vlada traži način kako da otplati rate kredita – samo sljedeće godine ona iznosi 67,5 miliona dolara. Trenutno su različite opcije na stolu, od novih zaduženja kod MMF-a, do prodaje dugova stranim investitorima.

Ali svi posmatrači se slažu oko toga da Crna Gora bez pomoći spolja te dugove neće moći da plati. Prije nekoliko dana je Podgorica uzela novi kredit kod zapadnih banaka u iznosu od 750 miliona eura.

“A šta će da bude sa auto-putem?”, pita se autor teksta. “Prva dionica od 41 kilometra bi trebalo da bude završena sljedeće godine. Ali niko ne zna šta će biti sa drugim djelovima. Čak i za nužne prilazne puteve potrebno je da se nađu novi krediti. Ako to ne uspije, ovaj projekat će konačno da postane ono kako ga u Crnoj Gori već mnogi nazivaju: auto-put koji od nigdje vodi nikuda”, piše Neue Zürcher Zeitung-a.

Izvor: Investitor