Posebno na svojoj koži to svakodnevno osjeća student treće godine Fakulteta za biznis i turizam Admir Skenderi.

"Situacija u Budvi za osobe sa invaliditetom je loša, jer nam do skoro ništa nije bilo pristupačno. Najveći problem su ulice i trotoari, recimo čitava zaobilaznica nema spuštene trotoare, a na nekim djelovima trotoar i ne postoji. Ja u kolicima kroz skoro cijelu Budvu moram da se krećem ulicom, što je vrlo opasno. Ni na bulevaru nije mnogo bolja situacija zato što što trotoari nijesu spušteni do nivoa ulice, uglavnom ne mogu nigdje samostalno da se krećem", kazao je Skenderi za Radio Budvu.

Situacija nije mnogo bolja ni kada su objekti u pitanju, posebno starija gradnja.

"Recimo Dom zdravlja, oni nemaju lift za drugi sprat gdje se, između ostalih, nalazi i zubar, tako da ja kod zubara idem ili u Podgoricu ili kod privatnika i to onih koji imaju posebnu stolicu za osobe sa invaliditetom (OSI). Za pohvalu su TQ Plaza koja ima pun pristup i rampu za OSI, kao i toalete, Tre Canne isto, otprilike te novije zgrade. Za pohvalu je i gradski bazen koji ima hidraulični lift za OSI, kao i osoblje koje je tu da u svakom trenutku pomogne da se iz kolica prebacimo u lift", naglasio je Skenderi.

Prema njegovim riječima, u Budvi postoje parking mjesta označena za osobe sa invaliditetom koja se u užem jezgru grada donekle poštuju, međutim, dalje i ne baš.

"Kao turistički grad trebali bi malo više da se pozabavimo problemima osoba sa invaliditetom, jer je među turistima dosta takvih osoba koji nose negativnu sliku o Budvi po tom pitanju. A to ne zahtijeva previše ulaganja, a mnogo dobrog može donijeti nama, osobama sa invaliditetom, ali i gradu", zaključio je Skenderi.