Foto: Arhiva, portal RTV Budva

Rezultati ankete koju smo nedavno sproveli među čitaocima našeg portala, a u kojoj je učestvovalo 40 ispitanika, pokazali su da 90% aneketiranih smatra da u Budvi postoji jaz između bogatih i siromašnih, dok je 84,6% njih mišljenja da je u našem gradu nemoguće živjeti samo od plate.

Kada je riječ o cijenama životnih namirnicama u lokalnim marketima, njih 97,5 % smatra da oni treba da snize cijene, a 82,5 % da Vlada ne sprovodi adekvatne mjere u cilju zaštite standarda građana.

Čitaoce smo takođe pitali kako ocjenjuju djelovanje sindikata na području budvanske opštine, a 60 % njih smatra da sindikalne organizacije ne djeluju proaktivno kada je u pitanju poboljšanje životnog standarda. Njih 37,5 nije imalo odgovor, dok je 2,5 % odsto pozitivno ocijenilo djelovanje sindikata.

Pejak: Sve veće socijalne razlike u primorskim opštinama

Koordinator Alternative, mr Vesko Pejak je ocijenio za naš portal, da iako Budva važi za bogatiju opštinu u Crnoj Gori sa nešto višom prosječnom zaradom, ipak život za običnog čovjeka nije mnogo lakši i udobniji od života u siromašnijim regijama države.

„Socijalne razlike u primorskim opštinama su veće, jer je jaz između bogatih i siromašnih veći. Zbog ogromnog priliva stranaca, porasle su cijene stanarina. Za prosječnu porodicu gotovo je nemoguće da bez stana preživi na primorju. Kako su plate u državnoj administraciji skoro iste na nivou Crne Gore, dvoje supružnika koji rade "za državu" imaju veće i bolje šanse da prežive ako žive na sjeveru. Ne treba zaboraviti da je država najveći poslodavac u Crnoj Gori i da su primanja koja država daje najbolji pokazatelj visine zarada. Tako u Budvi, a i na kompletnom crnogorskom primorju, imamo ogromne socijalne razlike koje postaju vidljive tek kada vidite koliki broj ljudi zahtijeva pomoć. Da je stanje na jugu zemlje dobro kao što se piše, ne bi san svakog nezaposlenog bio da počne da radi za neko državno preduzeće ili administraciju“, kazao je Pejak.


Pejak, Foto: Facebook

On je naglasio da u Crnoj Gori nigdje nije moguće pristojno živjeti od plate. Kako je objasnio, to dokazuje podatak da je zemlju u posljednjih 15 godina napustilo preko 100.000 stanovnika, uglavnom mladih i pametnih.

„Rijetki su parovi i porodice koje same žive od svog rada, ne zavise od nikoga doli od svog sopstvenog umjeća. Mislim da je teško svima nama nabrojati na prste jedne ruke takve porodice. Najveći poslodavac nam je država, a najveći zavod za zapošljavanje su nam partije. Fabrike se gase, a otvaraju se kladionice i kafane. Kako u tim uslovima ostati pošten? Vrlo teško. Ali ima takvih ljudi, ponosan sam na neke takve ljude koje lično znam“, zaključio je Pejak.

Drecun: Uprkos inflaciji napravljeni pomaci ka poboljašnju standarda

O ekonomskoj situaciji u zemlji nedavno je u Jutarnjem programu Televizije Budva govorio i ekonomski i finansijski analitičar, Predrag Drecun. On je ocijenio da su vlade formirane nakon pada DPS-ovog režima dobro radile svoj posao u tom domenu, te da su, uprkos inflaciji, napravljeni pomaci ka poboljšanju životnog standarda.

„Podaci koje je u nekoj emisiji nedavno iznio predsjednik Unije poslodavaca upravo govore da je negdje realni rast zarada bio oko 50 procenata, a da su cijene porasle za 25 do 30 odsto. Dakle, ostaje jedan pozitivan neto efekat.“


Drecun, Printscreen: YouTube/RTV Budva

Drecun je mišljenja da je pritisak sindikata i štrajkača na ovu Vladu prilično velik, i da sumnja u političku motivaciju:

„Još nije prošlo ni 100 dana, a imamo takav pritisak. Mislim da bi organizatori tih štrajkova morali da imaju u vidu da narod nije baš toliko politički neznaven i da ne može da pročita namjeru. A, naravno, novca nikad nije dosta. Vidite kako su sada ljekari odskočili po zaradama. Ne možete sve segmente društva odjedanput da riješite. Morate ići postupno. Najvažnije je da vas neko liječi, pa onda da vas neko brani (policija i vojska), a potom da vas neko obrazuje. Ali sve to mora da ide nekim sistemom reformi“, naveo je on.

Crna Gora kao mala država vrlo je osjetljiva na globalne potrese. Rat u Ukrajini, inflacija, a prije toga kriza izazvana korona virusom produbili su jaz između bogatih i siromašnih u cijelom svijetu.

U Crnoj Gori je sve očiglednije da su se građani zasitili identitetskih tema i da se pažnja prebacuje upravo ka ekonomiji. Razlozi za to neposredno su utemeljeni u onome što su brige običnog čovjeka, jer zvanična statistika ukazuje da je, prema podacima Monstata za decembar, minimalna potrošačka korpa veća od prosječne zarade. Pored toga, analitičari su više puta u proteklom periodu isticali da je hrana za dvije godine poskupjela za oko 50 %.

Građani sa razlogom očekuju proaktivnije djelovanje Vlade premijera Spajića, međutim, do prvih naznaka završetka krize na svjetskom nivou, ni Crna Gora ne može očekivati brže pomake, te san o evropskom standardu za sada ostaje na čekanju. A pitanje je da li je taj standard danas isti kao prije petnaestak godina kada smo stali u red za prijem u Evropsku Uniju.



M.S.