Bila je to prilika da Branka Čvorović zabilježi detalje o tome kako je živjela u ratnim vremenima, kako joj je dogovorena udaja, koje sretne i tužne trenutke pamti, kako i u dobrim i u lošim vremenima sačuvati sebe i kako svima treba željeti dobro.

Za mnoge je želja pri rodjenju „da dožive stotu“- kazna, a za Dragicu Davidović, okruženu pažnjom najbližih - blagoslov, jer vedra nasmijana i dobro raspoložena, sumirala je svoj 100-godišnji život i poručila „da ono što je čovjeku najvažnije treba i da čuva a sve ostalo, samo po sebi dođe“.