doc. dr Zlata Marjanović, Foto: Društvo za kulturni razvoj "Bauo"

Kako bi se otrgao od zaborava djelić njenog marljivog, posvećenog i vanredno obimnog višedecenijskog terenskog, naučnog i stručnog rada u domenu ne samo etnomuzikologije Crne Gore, već i znatno šire, koristimo priliku da podsjetimo na neke od ključnih detalja iz njene lične i profesionalne biografije koje su vezane za našu zemlju i njeno kulturno nasljeđe.

* * *

Zlata Marjanović rođena je 12. aprila 1966. u Beogradu. Na Katedri za etnomuzikologiju Fakulteta muzičke umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu diplomirala je 1990. ("Uloga muzike u tradicionalnim obredima sela Brza"), magistrirala 1997. ("Vokalna muzička tradicija Boke Kotorske") i doktorirala 2013. godine ("Narodna muzika Boke Kotorske i Crnogorskog primorja").

Bila je profesorka etnomuzikološke grupe predmeta na Odseku za tradicionalnu muziku Srednje muzičke škole "Stevan Mokranjac" u Kraljevu, a potom je radila, u zvanju docentkinje, na Katedri za etnomuzikologiju Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjaluci.

Još od studijskih dana pa do posljednjih godina života istraživala je vokalnu, vokalno-instrumentalnu i instrumentalnu tradiciju u Crnoj Gori, a naročito u Boki Kotorskoj i na Primorju sa zaleđem, Cetinju sa okolinom, kolašinskom kraju i drugim područjima, kao i u Srbiji (istočna, jugoistočna i sjeverozapadna Srbija, jugoistočno Kosovo) i Bosni i Hercegovini (okolina Zvornika).

Oblasti njenog primarnog naučnog interesovanja, o kojima je objavila brojne radove, jesu: istorijski izvori u etnomuzikologiji, primjenjena etnomuzikologija, promjene u tradicionalnoj muzici potekle iz odnosa arhaičnog i savremenog, posebno u okviru kulture Boke Kotorske, djelova Crnogorskog primorja i kontinentalnih područja Crne Gore.

Bila je neobično talentovana i plodna autorka, koja je s lakoćom i strašću pristupala istraživanju i pisanju. Iza sebe je ostavila veoma obimnu bibliografiju naučnih i stručnih publikacija, radova, muzičkih i drugih izdanja, koji predstavljaju dragocjen izvor za proučavanje muzičke tradicije, ali i običaja Crne Gore i regiona. Autorski je potpisala pet monografija: "Vokalna muzička tradicija Boke Kotorske", 1998; "Narodne pesme Crne Gore po tonskim zapisima i odabranim beleškama Nikole Hercigonje", 2002; "Narodna muzika Grblja", 2005; "Primorju na veliko znamenje: odabrani radovi o muzičkoj tradiciji Boke Kotorske, Grblja, Budve, Maina, Pobora, Brajića, Paštrovića i Spiča (2005–2015)", 2016. i "Kora'ljica srebrom zakovana: poj od Budve i Ljute prema rukopisu Mijata Sabljara iz 1854. godine", 2020. Započela je, mada, nažalost, ne i završila, rad na monografijama o muzičkoj tradiciji Paštrovića i Budve.

Koautorka je tri monografije "Pjesme dalmatske iz Boke Ludvika Kube (1907. g.)", 2015; "Kulturna istorija Paštrovića", 2018. i "Živa lokalna tradicija: prilog identifikaciji i evidenciji elemenata nematerijalne kulturne baštine Paštrovića, Starog grada Budve i kolašinskog kraja", 2020. Priredila je za objavu knjigu Jovana Miloševića "Zapisi narodnih pjesama iz Crne Gore", 2000. Kourednica je tri zbornika radova posvećenih nematerijalnoj kulturnoj baštini Crne Gore ("Zbornik radova I: Etnokamp Kolašin", 2015; "Začuh vilu u dubravu đe pjesan poje: zbornik radova o paštrovskoj i budvanskoj muzičkoj tradiciji i srodnim temama", 2016; "Nematerijalna kulturna baština Paštrovića: budućnost tradicije & tradicija za budućnost", 2019). Koautorka je dokumentarne izložbe "Muzička i plesna tradicija Paštrovića u zapisima i literaturi do Drugog svjetskog rata", 2019. Saradnica je "Etnološkog leksikona Crne Gore", izdavačkog projekta CANU.

Pored navedenog, objavila je nekoliko desetina naučnih i stručnih tekstova u domaćim i inostranim časopisima, zbornicima radova i raznim drugim publikacijama, potpisala je više recenzija, prikaza, intervjua... Bila je članica brojnih redakcija, stručnih tijela, kao i naučnog odbora prije nekoliko dana objavljenog prvog broja časopisa "Konteksti kulture: studije iz humanistike i umjetnosti" u izdanju Društva "Bauo". Učestvovala je na više desetina domaćih i međunarodnih konferencija, naučnih skupova i okruglih stolova, autorskih i književnih večeri, koncerata...

Sarađivala na brojnim projektima realizovanim u Crnoj Gori, čijoj muzici je i posvetila najveći dio svog profesionalnog stvaralaštva. Aktivno je učestvovala u internacionalnim istraživačkim stanicama "Etnokamp" Kolašin i "Etnolab" u Paštrovićima. Inicirala je, sarađivala i recenzirala više muzičkih izdanja (CD) s autentičnom muzikom raznih djelova Crne Gore.

Bila je stručna saradnica i konsultantkinja više klapa i kulturno-umjetničkih društava u Crnoj Gori, među kojima su KUD "Mijat Mašković", Kolašin, ženska pjevačka grupa "Đude", Kolašin, FA "Nikola Đurković", Kotor, Ženska vokalna grupa "Harmonija", Budva itd., a inicirala je i formiranje pjevačkog društva u Grblju, Autohtone pjevačke grupe "Paštrovići", kao i budvanske dječije klape "Primorkinje".

Kao stipendistkinja Republičke fondacije za razvoj naučnog i tehničkog podmlatka tokom studija sticala je profesionalno iskustvo. Kao najboljoj studentkinji za 1991. dodjeljuje joj se nagrada iz fonda Aleksandra Đorđevića. Od januara 2011. učesnica je na projektu Ministarstva prosvete i nauke Republike Srbije "Muzička i igračka tradicija multietničke i multikulturalne Srbije". Godine 2012–2013. bila je istraživačica na projektu "Common Roots and Cultural Cooperation" uz podršku Evropske unije, a u realizaciji Muzičke akademije Univerziteta Crne Gore, Udruženja Culture–Media–Art i regije Kukes (Albanija).

Bila je aktivna članica Srpskog etnomuzikološkog društva, stručnog ocjenjivačkog žirija Međunarodnog festivala klapa u Perastu i Međunarodnog savjeta za tradicionalnu muziku (ICTM), u okviru kojeg je godinama djelovala kao kontakt osoba ("liaison officer") za Crnu Goru.

Tokom 2022. godine dobila je niz značajnih priznanja od strane Primoraca s kojima je ostvarila naročito dugu i bogatu saradnju: nagrada festivala FESKK "Pazi šta čitaš!" u Kotoru za naučni doprinos i trajnu vrijednost za knjigu "Kora'ljica srebrom zakovana", Novembarska nagradu Opštine Budva (2022) i nagrada Udruženja Paštrovića u Beogradu "Drobni pijesak" – "Mitar Davidović" za doprinos čuvanju tradicije Paštrovića.

Njen sin Matija Krstić, iako mlad, međunarodno je priznat primijenjeni umjetnik i njeno najveće i najvažnije životno ostvaranje i priznanje.

Dr Zlata Marjanović živjela je u svom rodnom gradu, Pančevu, i u Beogradu, a bila je čest i rado viđen gost u Crnoj Gori, naročito na Primorju i u Kolašinu, gdje je osim profesionalnih razvila i do samog kraja života njegovala i brojne prijateljske relacije. Bila je društvena, vrlo komunikativna, neposredna, prijatna u nastupu i vazda vedrog duha. Plijenila je pažnju ljudi i oko sebe ih okupljala i s njima se družila, a posebno je voljela i cijenila svoje kazivače na raznim stranama Balkana, od kojih je s mnogima ostala u komunikaciji do samoga kraja.

Kao njeni dugogodišnji kolege i prijatelji, uvjereni smo da će sjećanje na dr Zlatu Marjanović još dugo, dugo živjeti u Crnoj Gori, jer je ona to i zaslužila. Crnogorskoj tradiciji i kulturi posvetila je svoj gotovo cijeli profesionalni rad, istražujući je, promovišući i, nadasve, voljeći je kao da je – njena.

Neka joj je vječna slava i – hvala!


Društvo za kulturni razvoj "Bauo" I Association for Cultural Development "Bauo"