Radovi koji će biti predstavljeni se nalaze u zbirci Zavičajnog muzeja Gradiška.. Kustos izložbe je mr Senka Subotić. Učesnici: Bojan Vujčić i Aleksandar Obrenović autori i geolog Zoran Đajić

Borislav – Boro Nježić - Grafike, mr Senka Subotić:

Borislav – Boro Nježić, svestran na polju umjetnosti, čije je stvaralaštvo ostavilo veliki trag u srpskoj likovnoj umjetnosti, pogotovo kad je u pitanju mozaik, bavio se vrlo uspješno slikarstvom kao i grafikom. Dio tih grafika iz Nježićevog legata, nakon umjetnikove smrti 2016. godine, koje je njegova supruga Ljiljana poklonila Zavičajnom muzeju iz Gradiške, predstavljen je na ovoj izložbi. Izloženi radovi nastali su u periodu od 1980. do 2010. godine.

Borislav Nježić u svojim grafikama traga za suštinom polaznog elementa ili dijela nekog predmeta, kojim simbolično želi prikazati trenutke iz života i tok neprestanog kretanja svega što nas okružuje. Iako veoma raznovrsno, stvaralaštvo Borislava Nježića odlikuje kontinuitet. Bez obzira na tehniku, Nježić svojim motivima insistira na simboličkoj narativnosti svojih djela, čijim kombinovanjem i dodavanjem detalja, nastaju nova... sve do konačne izvedbe. Takav postupak za njega predstavlja imperativ i on time daje na samom značenju pojedinih elemenata, otkrivajući tako smisao predstavljenog. Stvaranje djela za njega ponekad je bio dugotrajan proces… Osnovne motive je često dorađivao, čekajući nov nalet inspiracije. Nježić je u svom radu nastojao da interveniše sve dok ne postigne željeni odnos cjeline i detalja…

U motivima se naslućuje njegov težak životni put... Kao dijete rano odveden iz okrilja roditeljstva sa ratom opustušenog područja u Bosni, sa Kozare… odlazi na školovanje u Beograd, a taj odlazak ostavlja neizbrisiv trag na njegov životni put.
Čest motiv je žena: „Noć”, „Jutro”, „Spoznaja”, obrisi silueta, leđima okrenute, lik se ne vidi, nejasan odraz u ogledalu, vjerovatno izražavaju nedostatak majčinske ljubavi uzrokovane ranim odvajanjem iz njenog okrilja… „Lobanja”, „Na putu otkrića”, simbol smrti posljedica preživjelih ratnih strahota i prizora, ali i „Golubica”, kao simbol mira i slobode, koja su česti motivi na njegovim grafikama… Čežnjiv pogled kroz prozor u daljinu u radovima, „Jutro na Vračaru”, patnja su, možda za domom… ili… zatvorene „Dveri”, „Plastovi”, „Napuštena staništa”…, svi oni imaju svoju simboliku… U svoje grafike on u stvari urezuje svoj težak životni put.

Grafike s morskim motivima: „Školjka”, „Galeb”, „Bova”, nastali vjerovatno ili inspirisani prizorima pri boravku u Herceg Novom, gdje je često odlazio u poznijim godinama.

Njegove reakcije na prirodu su pune emocija koje on prenosi svim grafičkim tehnikama ponajviše tehnikom bakropisa… proniče u suštinu forme, pomoću znakova, oblika i same strukture, gradi kompoziciju. Nježić je umjetnik velike vizuelne kulture. Upućen u sve tehnike likovnog izražavanja s umijećem da svaku tehniku dovede do savršenstva, bilo da je grafika, slika ili mozaik.
Tako je i sa njegovim mozaicima po kojima je inače bio poznatiji, a mnoge od grafika bile su predlošci za te njegove mozaike. Možda je njegov trnovit put kao „hod po kamenju” i bio motivacija za izbor mozaika kao tehnike za svoj rad. On je o tom izboru jednom prilikom rekao: „Kad sam davne 1968. uradio prvi mozaik, osetio sam neodoljivu potrebu da uradim još jedan. Pa još jedan mozaik ..., čarolija između mene i kamena, pokreće me i uzbuđuje pri prvom dodiru, razmenjujemo energiju. Rasplet je nepredvidiv, uvek. Iz moje radionice svet je ugledalo preko 60 mozaika... Biće ih još, dok bude oblutaka i strasti. Delim ih s ljudima koji im se raduju kao ja.” (Mozaik u Srbiji, 1950–2015, Olivera Gavrić Pavić).

Veći broj tih mozaika, po izložbi u Banjaluci, ostavio je na poklon, što govori o njegovoj neizmjernoj ljubavi za rodnom grudom, kao i ove grafike koje su pred nama, čime je supruga Ljiljana, posthumno odala poštu njegovoj povezanosti sa postojbinom.

Biografija

Borislav Boro Nježić (1933–2016) diplomirao je na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu, na odsjeku monumentalnog slikarstva 1964. godine. Član je ULUPUDS-a od 1968. Bio je član i osnivač grupe AMETIST, sa kojom je realizovao preko 40 izložbi u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je više priznanja, među kojima je i nagrada ULUPUDS-a za životno djelo.

Izlagao na 15 samostalnih izložbi (Beograd, Apatin, Zapadni Berlin, Banja Luka) i na preko 120 grupnih izložbi. Iako je najpoznatiji njegov mozaički opus, Boro Nježić se uspješno bavio i slikarstvom i grafikom. Takođe, ostale su upamćene njegove scenografije za kultne televizijske serije („Obraz uz obraz” i „Više od igre”), za više TV drama i film „Braća po materi”, kao i mnoge revijalne scenografije. Uradio je veliki broj mozaika, kao i 5 velikih mozaičkih kompozicija u javnom prostoru. Slijedeći impuls i duh svog učitelja Aleksandra Tomaševića, pomjerio je granice savremenog mozaika i stvorio neka od najznačajnijih likovnih djela druge polovine XX vijeka.