Kada ih vidite nabacane na rivi, pune težine, soli i mirisa, iz dubina i uspješnog ili neuspješnog ulova ali uvjek iste sudbine - opet će u more dok se ne poderu i razbuče o seke nemoćne u nanosu struje i vjetra - pobijesnelog mora kome se ribar nije nadao...

Nakon svitanja, kada se navuku i iz njih razmota ribarevo zlato iz dubokog i plavog rudnika - riba, i kada se ostave da počinu vlažne teške i "umorne", nadisane i natopljene, sveže - sa životom umreženim među sitna i krupna "oka", alge, sitne školjke, puževi i omamljivi mirisi mora iz koga je i u kome život nastao. Naslonite se na takvu mrežu i udahnite život.

Ona ostaje na suncu, kvari se, suši, ispija, gasi, gubi boje, dobija neprijatan miris, "stari" joj koža - krpa u kojoj je umotana i na kraju... Na kraju u zalasku Sunca, ona opet izlazi, rađa se u umiranju dana - baca u more i dobija novi život, novi dan od sumraka do svitanja! Vječnost ribarske tajne.