Ilustracija, Foto: Pexels (Burcu Elmas)

“Inicijativa je da se, po hitnom postupku, na sjednicama Vlade i Skupštine usvoje izmjene i dopune člana 17 Zakona PIO sa predlogom da iste glase da osiguranik stiče pravo na starosnu penziju kad navrši 64 godine (muškarac i žena) i najmanje 15 godina staža osiguranja”, navodi se u inicijativi Izvršnog odbora USSCG u cilju prevazilaženja stanja izazvanog, kako su rekli, nesavjesnom i neodgovornom odlukom Ustavnog suda.

U inicijativi se navodi da osiguranik stiče pravo na starosnu penziju kad navrši 40 godina staža osiguranja.

“Osiguranik stiče pravo na starosnu penziju kad navrši 30 godina staža osiguranja, od čega najmanje 20 godina efektivno provedenih na radnim mjestima u sektorima metalo-prerađivačke i rudarske industrije na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem”, navodi se u saopštenju.

Takođe, Izvršni odbor USSCG uputiće inicijativu prema Skupštini za razrešenje sudija/kinja Ustavnog suda zbog nestručnog i nesavjesnog obavljanja sudijske funkcije.

USSCG u narednih nekoliko dana podnijeće Vladi i Skupštini navedene inicijative uz obrazloženje. Takođe, USSCG poziva sve zainteresovane nevladine i druge organizacije da se pridruže njihovim inicijativama ukoliko podržavaju stavove iznijete u njima.

Izvršni odbor USSCG je na današnjoj sjednici razmatrao situaciju koju je proizvela Odluka Ustavnog suda Crne Gore o ukidanju člana 17 Zakona o PIO, a koja je unijela pravnu nesigurnost i strijepnju kod velikog broja njihovih članova i građana.

“Ustavni sud je predmetnom odlukom ukinuo jednu od dvije solucije za odlazak u starosnu penziju po osnovu 64/66 godina starosti za žene i muškarce i 15 godina staža osiguranja. Takvom odlukom zaposleni/e koji ispunjavaju starosnu granicu za prestanak radnog odnosa po sili zakona mogu otići u starosnu penziju pod uslovom da imaju 40 godina staža osiguranja, što je u uslovima neoliberalnog zakonodavstva i prekarnih ugovora i radu skoro neostvarivo prije navršetka 70 ili više godina starosti”, navodi se u saopštenju.

Iz USSCG su rekli da je ukidanjem člana 17 stav 1 Ustavni sud, na krajnje neprihvatljiv način, ukinuo mogućnost pozitivne diskriminacije prema ženama u odnosu na muškarce za odlazak u starosnu penziju.

“Evidentno je da je položaj žena na tržištu rada ranjiviji i neravnopravan sa položajem muškaraca zbog ostvarivanja materinstva, zbog čega one u radnom vijeku ne mogu ispuniti jednak broj godina staža osiguranja kao muškarci. S obzirom na to da se Odlukom Ustavnog suda traži izjednačenje godina života kao uslova za odlazak u starosnu penziju, a kako se ne bi umanjilo postojeće pravo žena, predloženo je da se žene i muškarci izjednače na 64 godine i 15 godina staža osiguranja kao uslov za sticanje starosne penzije”, navodi se u saopštenju.

Propisivanjem ovakvog uslova stvorio bi se, kako se dodaje, veći prostor za oslobađanje radnih mjesta za mlađe generacije koje čekaju na zaposljenje. Pri tome, takođe treba imati u vidu da brojne koleginice i kolege ne bi koristile ovu mogućnost zbog izuzetno niskih penzija već bi se opredijelili da ostanu na tržištu rada do sticanja krajnje starosne granice (66/67 godina) za prestanak radnog odnosa po sili zakona.

Ujedno, Izvršni odbor USSCG smatra da treba izmijeniti i stav 2 člana 17 Zakona PIO kako bi se ženama i muškarcima omogućilo da ostvare pravo na starosnu penziju sa ispunjenih 40 godina staža osiguranja, bez uslovljavanja sa kumulativno ostvarenom starosnom granicom od 61 godine života kako je to trenutno propisano.

“Naime, u prethodnom periodu obratio nam se jedan broj zaposlenih koji su ukazivali da su ostvarenjem 40 godina staža osiguranja ispunili svoju obavezu prema Fondu PIO i da ih je nepravedno dodatno uslovljavati sticanjem godina života za odlazak u starosnu penziju”, navodi se u saopštenju.

USSCG, takođe, smatra da je predmetna odluka Ustavnog suda donijeta na nestručan i nesavjestan način zbog čega je neophodno u Skupštini pokrenuti postupak utvrđivanja odgovornosti i razrešenja sa funkcije sudija i sutkinja koji su tome doprinijeli.

“Bez želje da polemišemo sa, u predmetnoj odluci, zauzetim stavom Ustavnog suda i ulazimo u pravo na slobodno sudijsko uvjerenje, Izvršni odbor USSCG ukazuje da je prilikom donošenja predmetne odluke Ustavni sud napravio više neprihvatljivih propusta koji dovode u pitanje njenu održivost”, rekli su iz USSCG.

Oni su naveli da, i pored činjenice da je predmet razmatranja bila odredba Zakona koja obuhvata i reguliše prava velikom broju građana Crne Gore, Ustavni sud se oglušio o članove 4 i 45 Zakona o Ustavnom sudu koji propisuju da je rad Ustavnog suda javan i da se isti obezbjeđuje, pored ostalog, održavanjem javne rasprave u postupku pred tim sudom.

“Takođe, odredbe tih članova propisuju da će Ustavni sud održati javnu raspravu kada ocijeni da je održavanje javne rasprave potrebno, a naročito kada se radi o složenom ustavno-pravnom pitanju. Isto propisuje i član 70 Poslovnika Ustavnog suda koji utvrđuje da će Ustavni sud održati javnu raspravu kada je u postupku potrebno raspraviti složeno ustavno-pravno pitanje”, rekli su iz Unije.

Prema njihovim riječima, pored činjenice da se USSCG obratila Ustavnom sudu dopisom od 6. oktobra 2020. godine u kojem je iznijela argumente zbog kojih je trebalo odbiti Inicijativu za utvrđivanje ustavnost člana 17 Zakona PIO i zatražila da nam, kao zainteresovanoj strani, Ustavni sud omogući prisustvo na javnoj sjednici koja je trebalo biti posvećena toj temi, taj dopis, prema njihovim saznanjima, nije bio dostavljen sudijama/kinjama niti razmatran na sjednici, niti se pominje u obrazloženju predmetne odluke Ustavnog suda.

“Osim toga, kako iz medija saznajemo, jedna od četvoro sudija koji su glasali za Odluku o ukidanju člana 17 stav 1 Zakona PIO, u decembru je ispunjavala uslov za prestanak sudijske funkcije po osnovu sticanja uslova za odlazak u starosnu penziju. To saznanje nam govori da je Ustavni sud, šest mjeseci prije ispunjenja uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju, po službenoj dužnosti, a shodno članu 7 Zakonu o Ustavnom sudu, bio obavezan da obavijesti predlagača da jedna od sutkinja ispunjava uslov za sticanje tog prava prije isteka mandata, što nije uradio”, navodi se u saopštenju.

Takođe, postavlja se direktno pitanje da li je sutkinja kojoj je prestajala sudijska funkcija sticanjem uslova za starosnu penziju bila dužna da se izuzme prilikom odlučivanja zbog konflikta interesa imajući u vidu da joj je od same odluke zavisio produžetak ostanka na sudijskoj funkciji.

“Naglašavamo da predmetna odluka ne bi mogla biti donijeta da se sutkinja izuzela od glasanja zbog konflikta interesa, jer za takvu odluku ne bi bio obezbijeđen potreban broj glasova (četiri glasa) sudija/kinja Ustavnog suda”, navodi se u saopštenju.

Uporište za razrješenje sudija/kinja Ustavnog suda zbog nestručnog i nesavjesnog obavljanja sudijske funkcije USSCG nalazi u članu 11 Ustava, prema kojem je vlast uređena po načelu podjele vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Odnos vlasti počiva na ravnoteži i međusobnoj kontroli.

“Uporište se nalazi i u članu 82 koji kaže da Skupština bira i razrešava predsjednika i sudije Ustavnog suda, kao i članu 121 koji kaže da se sudija razrešava dužnosti ako je nestručno ili nesavjesno obavljao sudijsku funkciju”, dodaje se u saopštenju.