Foto: JU Grad teatar

Ova premijera je, nakon dvadeset godina, u Grad teatar vratila i Nikitu Milivojevića čije se ime vezuje za festival i kultne predstave poput “Karoline Nojber”, “Banović Strahinje” i “Ivanova”

Reditelj se uvijek dobro osjeća kada vidi da nije bilo grešaka i nepredviđenih okolnosti, što je strah koji je imao i reditelj Nikita Milivojević uoči sinoćnje premijere predstave, ali je strah zamijenila radost.

“Glumci su igrali u jako dobroj formi, publika je lijepo reagovala onako kako bih ja i poželio da reaguje. Nakon cijele jedne dugačke avanture koju smo prekidali pa nastavljali i mijenjali glumce, ovo je sada posebna radost što smo stigli do premijere. Posebno mi je bilo zanimljivo i provokativno kako će publika da reaguje na svom, domaćem terenu i gotovo sam siguran da će slično biti i na premijeri u Beogradu.”, kazao je Milivojević i dodao da su mu uvijek bile zanimljive priče koje miješaju vrijeme i prostor.

“Gdje niste sasvim sigurni gdje prestaje fikcija, a počinje realan istorijski događaj. Na toj granici se uvijek otvara prostor reditelju za maštu tako da je meni roman “Zelena čoja Montenegra” zato oduvijek bio fantastičan, zbog svih tih zanimljivih miješanja vremena i nevjerovatnih likova. Trudio sam se da zadržim taj duh iz romana i prenesem u predstavu”, kazao je Milivojević, koji osim režije potpisuje adaptaciju teksta i scenografiju.

Predstava “Zelena čoja Montenegra” je koprodukcija JU Grad teatar, Gradskog pozorišta iz Podgorice i Beogradskog dramskog pozorišta. Direktorica JU Grad teatar Milena Lubarda Marojević je jako zadovoljna što je ovaj projekat doveden do kraja.

“Ovo je pravi prostor da se ispriča priča o članovima dinastije Petrović Njegoš, a ispostavilo se da je i fenomenalan pozorišni prostor,a. ne samo duhovni. Vidjeli ste po reakcijama publike da je pročitala predstavu baš onako kako treba, kao priču o jednom velikom prijateljstvu. Jako sam uzbuđena i srećna što smo imali ovu premijeru”, istakla je Lubarda Marojević.

Crnogorski glumac Miloš Pejović, koga smo vidjeli u ulozi knjaza Nikole Petrovića, je kazao da je tokom rada na predstavi dosta istraživao lik.

“Tekst nas je podržavao, a i istraživali smo Nikolu i shvatili da je on imao dosta komičnih momenata te da je bio prilično duhovit čovjek. Osim toga, nismo se mnogo opterećivali istorijskim kontekstom, faktografijom. Gradili smo ga zajedno reditelj i ja, na kraju su se spojila ta dva kolosijeka, jedan istorijski i ovaj drugi koji je naši tako smo dobili knjaza, a kasnije i kralja Nikolu.”

Za glumicu Maju Stojanović, koja je tumačila lik knjaginje Milene, ovo je već treća premijera u kojoj igra na Gradu teatru.

“Jako smo zadvoljni i srećni. Negdje smo i naslućivali da će publika da bude ovako zadovoljna jer su ljudi toliko što zbog samog romana, a i zato što smo mi euforično najavljivali premijeru. Moj lik se ne pojavljuje u romanu tako da sam ja imala potpunu slobodu da se igram. Inače je rediteljev koncept bio da igramo igrice, od pikada do karata, vidjeli ste neke. A ja sam smislila tu igru toplo-hladno koja je profunkcionisala između Miloša Pejovića i mene, volimo svi tu scenu.”, izjavila je Stojanović.

Emir Ćatović je igrao naratora i vojvodu Vukašina, a sa oba liga je pokupio sve simpatije i osmijehe publike.

“Jedva smo čekali da dođe publika jer je takav tip predstave. S obzirom da igram naratora ja sve vrijeme imam taj specifičan odnos s publikom u kom ih ja vodim kroz priču i onda nam je ta vrsta partnera od strane publike bila potrebna. Probili smo led. Uloga vazda nađe put do glumca, na moje veliko zadovoljstvo dobio sam ulogu naratora i vojvode Vukašina. Uvijek je zanimljivo prelaziti iz jedno glika u drugi, što je komplikovano, ali kada osvojite taj materijal uvijek je zanimljivo za igru. Dosta toga je izlazilo i iz naših improvizacija, mnoge scene su tako nastale.”, kazao je Ćatović.

Osman-pašu Sarhoša smo vidjeli na jedan nesvakidašnji emotivan način, a njegov lik je dočarao glumac Andrija Kuzmanović.

“Mislim da smo taj lik olako shvatili i mi u čitanju i negdje kroz istoriju, da je on bio čovjek koji je volio kocku, alkohol, žene, dolazi iz Turske, sve mu ide na ruku, pritom je paša. Ja sam se Nikitom dogovorio da ne igramo prvoloptaški, bez obzira što sam ja stalno sa nekim tompusom i pićem u ruci. Ipak je to čovjek koji je upravo izgubio rat i mislim da odgovara za mnogo duša. Koliko god on uživa u životu jer ne može bez poroka, jednostavno je svjestan i svakoga dana se budi sa velikim teretom. Mogu vam reći da sam prvi put duboko zakopao u neka razmišljanja, emocije i odgovornosti koje čovjek treba da ima prema čovječanstvu.”, izjavio je Kuzmanović.

Za svoje uloge ovacijama su ispraćeni i Dejan Đonović (Skender), Simo Trebješanin (serdar Filip), Jelena Simić (Mejdžori Evans), Branimir Brstina (Hansen), Marko Živić (Varočelo, Tahir-beg), Milorad Damjanović (Tomel), Ivan Zablaćanski (Sergejev) i Stefan Radonjić (Belimarković). Aplauzi su svakako pripali i kostimografu Jeleni Stokuća, kompozitoru Aleksandru Srebriću, Amaliji Benet za scenski pokret i Srđanu Jovanoviću za dizajn svjetla.

Predstava je na programu i 11, 12. i 13. avgusta. Za publiku je obezbijeđen prevoz sa stanice Mediteran Expressa (u gradu) u 19.30 č, a u blizini manastira ima mjesta za parkiranje.