Kako ističu u ovoj NVO, prema analizama Monstata siromaštvo u Crnoj Gori je za posljednje četiri godine smanjeno za čak 51 procenat, a samo broj nezaposlenih, primalaca MOP i penzionera koji imaju mjesečne prihode manje od 192 eura, stopu apsolutnog siromaštva podiže na cijelih 19.99 odsto.

"Ova analiza brojeva i strukture lica koja imaju manje mjesečne prihode od apsolutne linije siromaštva, jasno pokazuje da su ankete Monstat daleko od realnog stanja. Poznato je da se stopa siromaštva na održiv način može smanjiti samo novim zapošljavanjem i povećanjem prihoda. Kada uporedimo i te parametre, koje je takođe objavljivao Monstat, dolazimo do istog zaključka. Prema Monstatu, u avgustu 2019. posao je imalo 210.455 građana, a u istom mjesecu ove godine zaposlenje je imalo njih 172.154 ili 38.301 manje. Vidi se da u ovom periodu nije bilo nikakvog eksplozivnog dinamičnog rasta zaposlenosti i prosječnih zarada, a došlo je do značajnog rasta nezaposlenosti, što je i najvažniji generator siromaštva kod nas", ističe se u saopštenju Banke hrane.

Kako se dodaje, tu nijesu uzeli u obzir dugove stanovništva za struju od 120.000.000 eura ili 600 eura prosječno po brojilu, dugove bankama, rođacima i prijateljima, kašnjenja isplata alimentacija samohranim majkama i još mnogo troškova koji socijalno ugroženi građani plaćaju isto kao i najbogatiji građani ove zemlje.

"Činjenica je da pod pritiskom estremne gladi crkva i NVO otvaraju narodne kuhinje širom Crne Gore, čiji kapaciteti ni izbliza ne mogu da pokriju potražnju od najugroženijih stanovnika", naglašavaju u saopštenju.

Koliko ljudi u stanju siromaštva, strategiju preživljavanja zasniva na kriminalu, prosjačenju, švercu, sivoj ekonomiji, kako kažu, teško je procjeniti.

"Banka hrane je u toku 10 godina svog postojanja konsantno ukazivala na relativizaciju problema siromaštva putem zvanične statistike, koja je imala za cilj prikrivanje stvarnih razmjera ove socijalne patologije. Posljedice pandemije i neadekvatnog i pogrešnog odgovora bivše Vlade su dovele do situacije da se sada suočavamo sa najekstermnijom fazom ovog fenomena - glađu. Banka hrane je deset godina predlagala konkretne mjere koje bi doprinijele da se siromaštvo obuzda i tražila od države da se sistemski obračuna sa njim. Nije bilo političke volje za tim", ističu u ovoj organizaciji.

Napominju da je najdjelotvornija društvena borba protiv siromaštva, kvalitetno obrazovanje i zdravstvo dostupno svima, stvaranje uslova za otvaranje kvalitetnih poslova, podizanje iznosa minimalne plate, oporezivanje kapitala, zapošljavanje nezaposlenih, pravednija raspodjela i pravednije oporezivanje plate i podizanje dohotka stanovništva.

"Sada, u vrijeme pandemije nova Vlada bi mogla ljudima dati bonove za namirnice i higijenska sredstva kako bi imali najosnovnije i upravo na taj način i pokrenuli socijalne prodavnice, kao jedan vid smanjenja siromaštava. Subvencionisanje cijena osnovnih životnih namirnica, hrane za bebe i higijenska sredstva kroz socijalne prodavnice, su samo neke od mjera koje država može uraditi kako bi pomogla najsiromašnije slojeve društva. Obrok za svu djecu iz materijalno ugroženih porodica trebalo bi da bude besplatan, nezavisno od toga da li su korisnici socijalne pomoći. Veoma je važno osnivanje alimentacionog fonda kako bi se izbjegao težak položaj samohranih roditelja i njihove djece nastalog usljed neodgovornog ponašanja drugog roditelja ili njegove materijalne oskudice. Država mora graditi socijalne stanove koje bi davala na korišćenje ljudima u stanju socijalne potrebe. Socijalno preduzetništvo je takođe dobar način, jer uključuje socijalno ugrožene kategorije u samo poslovanje ili jedan dio profita odvaja za neku određenu oblast koja je problematična", ističu u Banci hrane.

Kako naglašavaju, država mora da odgovori trenutku i pomogne građanima, a teret krize se mora prebaciti na bogate.