Foto: CEP

Spajić je na premijerskom satu razdrmao politički scenu svojim „paf-paf“ pristupom problemima. Sa druge strane Mandić, kao prvi među jednakima, pobrkao je predśedavanje parlamentom sa kafanskom atmosferom. Ko gođ da je diskutovao – on mu je odgovarao. I tako sve dok se nije oglasio poslanik Mugoša i opomenuo ga, mada ni to nije imalo nekog uticaja na pričljivog Mandića.

A ko je Andrija Mandić?

To da je „četnički vojvoda“ znamo, proizveden je u to, kako se da izgugalti, na nekom skupu u Zaostru 2016. godine. Mediji i Google – kao mediji i Google, nikad se načisto sa njima nije, ali ajde da vjerujemo da postoji i „četnički vojvoda“.
U ovom slučaju Mandić.
Ratnik sa „dubrovačkog ratišta“, borac za NATO pa borac protiv NATO, danas na vlasti – uskoro u vladi, ima toga još ali bi nabrajanje dugo trajalo, tek svestrano čeljade - definitvno.

Što je najvažnije?
Titula „JEDAN OD DONOSIOCA BADNJAKA U ZGRADU PREDSJEDNIŠTVA SRBIJE“, a čemu se smijalo 4/5 Srbije i svakolika Crna Gora. Ali – principijelan.

Stav CEP o njemu i sličnima je dobro poznat i više puta saopšten, i ne bih se posebno bavio njime, da nije kazao da je na Cetinje na legendarnom referendumu 1992. Godine bilo 12 000 glasova za zajedničku državu, što predstavlja notornu neistinu i to Mandić dobro zna.

Bješe to dakle 1992. godina, na Cetinje je postojalo JEDNO biračko mjesto ,u Bajovu ulicu, koje je čuvala policija. Čitav dan je to JEDINO izborno mjesto bilo posmatrano. Više od 30 osoba nije kročilo unutra. A onda je i popodnevnim časovima stigla vojska spakovala glasačku kutiju i odnijela je u nepoznatom pravcu. Od tih 30 glasača prebrojano je 12000 glasova za zajednicu sa Srbijom a već ujutro smo doznali da je 92 posto Crne Gore za zajednicu.

Da li se Sjećate referendumskog pitanja?

"Да ли сте за то да Црна Гора, као суверена република, настави да живи у заједничкој држави − Југославији, потпуно равноправно са другим републикама које то буду жељеле?”

Manje-više što gođ da je to tridesetoro odgovorilo, odgovor je bio – JESAM.

Osim najvažnije titule „donosioc badnjaka u Beograd“ u posjedu je sljedećih trofeja:

1. Aleksandar Vulin ga je odlikovao „Vojnom spomen medaljom“ za „doprinos sistemu odbrane Srbije“.
2. Odlikovao ga je i Vučić sa „Orden srpske zastave prvog stepena“, zbog „naročitih zasluga u razvijanju saradnje i prijateljskih odnosa između Srbije i Crne Gore, posebno u zaštiti prava i interesa srpskog naroda u Crnoj Gori“.
3. Za kompletan ugođaj tu je i Dodik koji ga je odlikovao „Ordenom časti sa zlatnim zracima“ – što gođ to značilo, sa obrazloženjem: „Za priznati javni rad i dostignuća, kao i za zasluge u razvijanju i učvršćivanju saradnje i političkih odnosa između Crne Gore i Republike Srpske.
4. Mandića je odlikovao i Porfirije ordenom Bijelog anđela prvog stepena

- Nije ni Mandić škrt pa je odlikovao izvjesnog Metodija iz SPC, naime mu je uručio „najveće stranačko odlikovanje“ izvjesni „Orden Marka Dakovića“ za „predanu borbu za prava srpskog naroda u Crnoj Gori.“
Inače ovo najveće partijsko odlikovanje je do sada dodijeljeno samo jednom insanu i to Matiji Bećkoviću.

- Crnogorsko pravosuđe ga je nepravosnažno odlikovalo sa 5 godina zatvora zbog slučaja pod popularnim imenom „državni udar“.
- 2019. godine, Mandić je pozvao svoje drugare iz sedmog bataljona na otkopavanje oružja, što nije bio potreban i dovoljan uslov da ga tužilaštvo izvidi. Ni obično a ni specijalno...

Poslednjih godina, Mandić se bavi nacionalnim pomirenjem. Dakle, kad su Izmjenama Zakona o vjeroispovijesti, i potpisivanjem veleizdajničkog Temeljnog Ugovora (što je bio prljavi posao veleizdajnika Abazovića), predali crkvi druge države nešto preko 12 kvadratnih kilometara crnogorske zemlje, sakralnih objekata, pokretnih i nepokretnih objekata, sad bi se valjalo nacionalno pomiriti?
Vrlo lijepo i nadasve pomiriteljski ali, da napomenem, da se tako miriti nećemo. Imovina koja je oteta aneksijom 1918. godine mora biti vraćena državi Crnoj Gori.

Ipak da se vratimo zasijedanju Parlamenta apropo premijerskog sata, u jednom trenutku, veli Mandić depeesovcima (parafraziram):
„I vi mislite da će pasti vlast zbog potpisivanja rezolucije (o genocidu u Srebrenici prim.aut.), pa da vi dođete na vlast“?

Očekivalo bi se od takvog zastupnika srpskih prava i dežurnog ugroženog Srbina, da satre vladu ali ne. Neće Mandić. Dok Knežević najavljuje uskraćivanje podrške vladi, što ne znači ništa jer će vlada i dalje imati 42 glasa podrške, Mandić živ ne pušta plijen zvani Crna Gora.

Možda je, neki vele, "najbolja stvar što se Crnoj Gori desila - Srbi na vlasti". Valjda su shvatili da je bolje službeno auto u Crnoj Gori nego GSP (gradsko saobraćajno preduzeće) na Terazijama.

Zato opušteno Crnogorci/ke. Priča o ponavljanju referenduma, o nepoštenom referendumu, a namještenom referendumu, se više nikad neće čuti, bar ne Dok Andrija ne pređe u – opoziciju.

A za njegov prelazak u opoziciju će se pobrinuti CEP.

Građani Budve neka racionalno razmisle da li im je za novu gradsku upravu potrebna bilo koja loša koalicija koja je činjela vlast u Budvi a koja Budvi i njenim građanima nije donijela koristi koje im definitivno pripadaju.

CEP nudi promjene i ne želi reprizu višedecenijske vladavine stare vlasti u Budvi, kao ni postojeće vlasti koja je, evo osam godina, nanijela nepopravljivu štetu Budvi.
Loše se gorim mijenjalo.

Prestanimo sa tom praksom – zaokružite CEP, zaokružite broj 5!