Budva vam je prijatnih petnaestak stepeni zimi i kratki rukav ispod kožne jakne u novembru.

Budva to vam je kad' pasa Sunce preko starog grada pa furi promaja, probija do kosti, onamo iza crkve i kod kuća Mušura.

Budva to su vam izblijeđeli pješački na kojima se više prelazi po sjećanju, nego što ga stvarno vidiš i parče ograde koje fali na bulevaru jer tuda kratimo put za čak dva metra, ali veliko je to.
Budva su vam kolači u Mogren...

Budva vam je knjižara kod teta Dušanke i giros iz Školijere.
Budva je "čekaj me na semafore" i "evo me na zaobilaznicu".

Budva je "tu sam za pet minuta", pa pješke, jer sve je tu.

Budva je "kupila sam je u poslovni" i "ajmo pješke nemam se dolje đe parkirati".

Budva je "mora da ga znam iz viđenja ali mi ime i prezime ništa ne znači".

Zalazak sunca u Rafailoviće dok piješ kafu u La Mirage.
Budva je "nema se đe izać'" i "svi živi su kod Krsta".

Sladoled kod Brankice jednom u sto godina, ali tada obavezno tvrdiš kako boljeg niđe nema!

Budva je stara škola i svi ti osjećaji koje budi.

Budva je drvo masline ispred muzičke škole, na kojem djeca čekaju svoje roditelje i dijele đačke tajne.

Krug zimi kroz kalete kad bi se mogao zaklet' da će ti svaki čas neko iz toga mraka iskočit pred tebe i da će te srce očistiti.
Budva je "kod Crvene zgrade" i "kod Bandžija", i svi ti prvi poljupci na krugove na Slovensku.

Budva je "jeste li se napunili para, sve se žalite na sezonu" i "bolje je bilo prošle godine, slabi neki gosti".

Budva su jun, jul i avgust.
I pet dana oko nove godine.
A sve ono između, to je Budva najviše.
Kad sklope kiše i bure, a mrkne u četri i kad prošara prvi behar s proleća i dan priduži za sat ipo...

Kad su tu samo mještani, i đe god se okreneš vidiš poznata lica.
A ta lica su Budva.