Foto: Crveni krst Budva

Danas, iskusniji i mudriji, obučeni u svečarsko ruho Dana koji s ponosom slavimo, hrabro i odvažno prekidamo tišinu bremena koju dostojanstveno nosimo. I srcem i umornim rukama.

A teško je, preteško reći kome je teret tišine veći, onima koji bremenom nemaštine ćute ili nama koji o njemu danas govorimo.

Ali, odlučni smo da je prekinemo na trenutak jer želimo da znate da siromaštvo ima dva lica, i da se kad se spomene ta riječ uglavnom pomisli na nedostatak onog materijanog, na glad, nedostatak novca, a nikako na usamljenost, a usamljeni imaju sve sem onog najvažnijeg, a to je ljubav i briga bližnjih, zainteresovanost društva za usamljene i napuštene ljude.

Često nas ispraćaju teškog koraka. Njihova pristojnost nadvaladava bol. A na vratima često ona suza koju nekako zadržavaju da ne oda ono što im razdire staračku dušu, skotrlja se i priznaje poraz.

Nekim ljudima fali kora hleba, nekim drugima glas i zagrljaj drugog čovjeka. Teško je, preteško reči ko je od njih siromašniji… Isto koliko je teško prekinuti i našu tišinu i reći da smo upravo njima posvetili nebrojeno mnogo sati psihosocijalne podrške i pomoći.

Razgovori, proslave rođendana, slava i praznika, obezbjeđivanje ljekova, transport od Budve, do Kotora, Bara i Podgorice radi obavljanja zakazanih zdravstvenih pregleda, testiranja, vakcinacije, obezbjeđivanje kućnih posjeta ljekara specijalista, obavljanje tgovine namirnicama i ljekovima, a iskazano brojkama izvršeno je oko 2 000 posjeta.


Foto: Crveni krst Budva

Sa onim drugima kojima treba kora hljeba, odavno se prepoznajemo, naročito sada kada se gledamo često, kada je pandemija COVID-a proširila već postojeći jaz socijalne i ekonomske nestabilnosti, ostavila na desetine onih koji su ranije marljivo i pošteno radili a kojima je to pravo sada ukinuto.

Nerijetko se sa njima oslovljavamo imenima negdje duboko svjesni da se polako, ali sigurno gradi jedna velika porodica podrške u tom lancu ljudske primo-predaje dobara. Jer, nečiji mali višak ovdje postaje veliki dar koji nekome nedostaje. Odavno smo postali svjesni da je blagoslov dok se daje, dok ima šta da se podijeli. Napominjemo, ne udijeli, već podijeli. To je ogromna razlika.

Iako možda nedovoljno, ali uspjeli smo da uz pomoć mnogobrojnih donatora obezbijedimo i podijelimo oko 50 tona osnovnih prehrambenih i higijenskih proizvoda, da izađemo u susret gotovo svima koji su se obratili za pomoć, bez obzira na priritete koje imaju radno nesposobna lica, nezaposleni i porodice sa više članova domaćinstva. Ali ipak, važno je da smo svi tu zajedno, u nadi da sve što smo uradili može biti bolje i da će sve što izgradimo postati naše nasleđe.


Foto: Crveni krst Budva

Snažnu podršku pružili smo i Ministarstvu zdravlja kroz ustupanje prostor, ali i volontera, u procesu masovne imunizacije, PCR testiranja za turiste, kao i davanja terapija za COVID oboljele, Svakodnevno je u trajanju od 3,5 mjeseca stotine i stotine ljudi bilo usluženo u naš dom i isto toliko ruku dezinfikovano od strane naših volonera.

Call centar za psihosocijalnu podršku invalida i starijih osoba, kao i Call centar za zakazivanje vakcinacije neprekidno je radio. Naši obučeni volonteri bili su na raspolaganju za davanje osnovnih informacija o vakcinaciji, obavljali razgovore i davali smjernice za rješavanje zahtjeva za pomoć….Izuzetno je teško bilo raditi u takvim uslovima, a da se pri tome, u skučenom prostoru, u dvije smjene obavljaju nimalo lake redovne djelatnosti, ali uspješno smo se prilagodili novonastaloj situaciji neprekidno radeći na terenu, kao i unapređenju procesa nabavke u lancu snabdijevanja svih korisnika.

Jedan od programa po kojima je naša organizacija najprepoznatljivija jeste prva pomoć, jer poznavanje osnova prve pomoći je veoma značajno, a znamo da znanja i vještine iz ove oblasti nekada mogu da doprinesu i spasavanju ljudskih života. Tako da smo uz prilagođavanje epidemiološkim uslovima uspjeli organizovati i edukovati stotine osoba.

Prednost organizacije Crvenog krsta, svakako, počiva u njenoj organizacionoj mreži, edukovanom volonterskom kadru, spremnosti i osposobljenosti da pravovremeno i kvalitetno pruži odgovor, kako na humanitarno – socijalne potrebe, tako i u situacijama prirodnih i drugih masovnih nesreća. Stoga smo nastavili rad na edukaciji i doedukaciji zaposlenih i volontera, kroz mnogobrojne radionice, obuke i seminare.

Na našem ognjištu humanosti sada sa nama pali vatru oko dvije stotine volontera, koji se suočavaju sa stvarnim životom, potrebama drugih ljudi, sa odgovornostima, shvatajući koliko je to težak put, ali častan, pošten i beskopromisan. Put pun napornog rada. Težak i u tonama paketa hrane koje sa nama sakupljali u Sabirnim akcijama, da bi ih darivali onima koji ih željno čekaju.

Ali, na ovom ognjištu griju se i ruke onih koje su u prošlosti nesebično gradile porodične temelje čestitosti, poštenja i čovječnosti da bi danas sa nama nastavile misiju kroz dobrotvorni rad, i sasvim svjesne one Aristotelove da“ čovjekova duša po svojoj prirodi teži saznanju“ edukovale se o prvoj pomoći, prevenciji raznih bolesti od dijabetesa, arterioskleroze, srčanog i toplotnog udara, karcinoma dojke i mentalnog zdravlja, zdrave ishrane, pravilnoj upotrebi suplemenata, prevenciji padova. Shvatile su koliko je važna i fizička aktivnost u njihovom dobu, pa jednom nedeljno dolaze na treninge korektivne gimnastike. I opet su u mladalačkoj formi, onoj u kojoj je ostavljeno mjesto za odlazak na kulturna dešavanja, izlete, pravljenje kolača i peciva za one kojima je to luksuz.

Teški trenuci sabiraju ljude. Dođu kao opomena ljudskoj savjesti i svemu onome što se gradi u našim odnosima. Mnoge karike tada popuste, a one čvrste ponesu teret i svoj i onih slabih.

Nažalost, tek tada postanemo svjesni njihovog značaja i snage.

I zato prekidamo tišinu, jer naglasnije i najsvečanije želimo da se zahvalimo svim onim volonterima koji su u prvom talasu pandemije koronavirusa do poslednjeg atoma onog najboljeg u sebi rasplamsali vatru humanosti koja je grijala toplotom na hiljade ljudi. Naša je obaveza za pamtimo njihova dobra djela. Zato, ovi ljudi zaslužuju da im zauvijek upamtimo imena, jer su bili uz nas kad je to bilo najpotrebnije. Prvog među prvima - Balšom Mitrovićem!


Foto: Crveni krst Budva

Na današnji Dan priređena je degustacija kolača i peciva, dar naših vrijednih članica Kluba za starije, a namijenjina svima onima koji su se u proteklom periodu, a koji i sada čine našu veliku crvenokrstašku porodicu nesebično zalagali da naši principi humanosti, nepristrasnosti, nezavisnosti, neutralnosti, jedinstva, univerzalnosti i dobrovoljnosti dosegnu do svakog čovjeka u ovom našem mikrokosmosu. Ali i onima kojima u ovoj današnjici kolaći predstavljaju luksuz.

Svakako, da smo obavili i obilazak korisnica gerontoprograma, koje se posebno raduju posjeti volontera i delicijama napravljenih vještim rukama naših vrijednih domaćica.

Takođe, u toku dana izvršila se i dodjela socijalnih paketa čija je sadržina prikupljena u akciji solidarnosti „Vaše malo, nekome puno“.

A najslađe kolačiće, upakovane u recitacije i pjesmice, uručili su nam vrtićani "Vini Pua".

A sjutra?

„Sjutra je novi dan i život teče…“



OO Crveni krst Budva