Ako ste mislili da se eksploatacija i zlostavljanje nedužnih i nemoćnih sa modernizacijom svijeta smanjuje, prevarili ste se. Statistički podaci UNICEF-a su poražavajući. Više od 300.000 djece u svijetu služe kao vojnici, a u više od 40 zemalja oko milion djece su zatvorenici.

Pored ovih drastičnih primjera ophođenja prema najmlađim članovima društva, postoje i pojave, pa nećemo reći da su manje štetne, jer ipak su u pitanju dva zla, pojave kao što su siromaštvo, nasilje u porodici, u školama, među vršnjacima. Nažalost, ove pojave su postale uobičajene i praktično dio svakodnevnice.

Nasilje u porodici je najzastupljeniji oblik nasilja nad djecom. Ono što ovaj problem čini još težim je povećan broj slučajeva sa teškim ishodima. Posljedice kao što su drastično povređivanje i smrt su zaprepašćujuće, a to je upravo ono što se dešava. Nasilje u porodici u 93 odsto slučajeva vrše muškarci, žrtve su oni slabiji, žene i djeca. Više od polovine žrtava ovog oblika nasilja su ipak djeca.

Shvatanje da je ova tema tabu i da je to privatna stvar porodice koja se rješava u okviru nje je pogrešno. Definitivno ovo nije tema o kojoj treba ćutati. Budući da se posljedice odražavaju na cijelo društvo, ovaj problem postaje od javnog interesa. Da bi se došlo do rješenja potrebno je započeti proces buđenja svesti kod svakog pojedinca.

Broj djece koji je prinuđen da radi na ulici, ne ide u školu i stupa u prinudne brakove je danas veliki. Sa diskriminacijom najčešće se susreću djeca iz romskih porodica uz djecu iz marginalizovanih i ranjivih društvenih grupa.

Na veliku zabrinutost upućuje i raširenost vršnjačke diskriminacije i nasilje u školama.

Statistike pokazuju da se od ukupnog broja slučajeva nasilje nad djecom najčešće događa u porodici i to u najranijem uzrastu.

Međunarodni dan obilježava se sa zadatkom da informiše javnost o problemima i velikoj zabrinutosti.

Izvor: CDM