Foto: Pixabay

Naime, priča počinje u Pešti. Peštanski poslastičar, Jozef C. Doboš, želio je da stvori tortu koja će dugo ostati svježa i ukusna, ali i biti pogodna za transport, što je u ono vrijeme, kada su tehnike hlađenja bile dosta ograničene, bio veliki izazov. Doboš je u svom naumu uspio.

Napravio je tortu od tankih biskvitnih kora premazanih čokoladnom kremom od maslaca koja je s bočnih strana bila obložena mljevenim lješnicima, a na vrhu dekorisana glazurom od karamela koji se sjekao na dvadeset komada. Upravo je karamel na vrhu zaslužan za sprečavanje sušenja i dugotrajnost! Najpoznatija mađarska torta ime je dobila po svom izumitelju, a njemu je donijela svjetsku slavu.

Prvi put je predstavljena javnosti na Državnoj izložbi u Budimpešti 1885., a prema nekim izvorima ​​kraljica Elizabeta među prvima je imala čast da je proba i rado ju je naručivala za svoje banketne svečanosti.

Ova poslastica vrlo brzo je stekla slavu širom Evrope zbog svoje elegancije i jednostavnog, ali drugačijeg izgleda i ukusa u odnosu na tadašnje torte, ali i zbog trajnosti u transportu. Ono što je specifično za nju je krem od maslaca, jer je maslac onda bio prilično nepoznata namirnica. Jozef C. Doboš u potpunosti je sam osmislio i biskvitne kore i krem. U krem od maslaca dodao je i kakaov maslac kako bi postigao dodatnu glatkoću.

Postoji i legenda o nastanku čuvenog krema i ovdje priču vraćamo na početak. Prema legendi, neiskusan pomoćnik prilikom izrade slučajno je u maslac umjesto soli umješao šećer u prahu, a Doboš je, umjesto da smjesu baci, odlučio da je isproba i shvatio da je izvrsnog ukusa. Mnogi su pokušali iskopirati ukus ove torte, ali nijedna varijanta nije mogla parirati originalu. Pred kraj karijere, tačnije 1906., na iznenađenje mnogih, Doboš je svoj originalni recept dao na raspolaganje budimpeštanskom Udruženju poslastičara, rekavši tom prilikom da ga svaki član Udruženja može slobodno i jednako koristiti. Nakon toga, povukao se iz javnog života.