Sva tri čina Krležine drame odvijali su se na različitim prostorima, te ni nakon četiri sata igranja, glumac Ejdus nije pokazivao umor, već je predstavu i sve ono što je pratilo tokom uigravanja, za slušaoce Radio Budve, podijelio sa Brankom Čvorović.

"Jako sam volio Ignjata Glembaja u predstavi koju smo radili u Novom Sadu pet godina. Iskreno rečeno, nijesam ni u primisli imao ideju da bih, možda, mogao ponovo da je odigram. Bio sam veoma iznenađen pozivom, ali i prijatno, pogotovo što je došao od čovjeka koga sam poznavao i radio sa njim još prije četrdesetak godina. Sviben je studirao u Beogradu i tada je, kao mlad reditelj, radio predstavu u jednom ad hoc teatru, Pod razno, koji je bio hit u to vrijeme u SKC-u. To pamtim kao jednu lijepu saradnju. Kasnije smo se često viđali na festivalima, gledao sam dosta njegovih predstava i znao da je izrastao u odličnog reditelja i pedagoga. Kad me je pozvao, bio sam ubijeđen da je znao da sam ja to već igrao, međutim, ispostavilo se da nije i da je za mene planirao ulogu Fabricia ili starog Ignjata. I tako sam dobio ponovo ulogu Ignjata", istakao je Ejdus.

Kako je kazao, sa kolegama se upoznao u Zagrebu, mnoge od njih je ranije gledao, ali ih nije lično poznavao sem Anje Šovagović.

"Vrlo brzo smo se složili u ekipu i odlično radili. Ja sam napravio nešto, čini mi se, malo drugačijeg Ignjata zahvaljujući, prije svega, Svibenovim idejama, ali je u osnovi to taj lik. Možda je samo malo drugačije izgledao, akcenat smo malo "bacili" na neke druge nijanse, ali sam vrlo zadovoljan. Prostor u Dubrovniku, u Galeriji gdje nikada ništa prije nije izvođeno, je jako inspirativan. Doduše, i komplikovan tehnički s obzirom na to da je huk grada i mnogo parazitskih zvukova velika prepreka, ali smo imali "bubice" i razumijevanje okolnih ugostitelja, tako da smo napravili atmosferu koja je prijemčiva za publiku, što se i vidjelo na njoj. Ona je izuzetno dobro i sa ogromnom pažnom pratila predstavu koja nije kratka, a tako je bilo tokom svih šest puta koliko smo igrali predstavu na Dubrovačkim ljetnjim igrama. Jako sam zadovoljan što sam ponovo u Dubrovniku, jer sam poslednju predstavu ovdje odigrao u junu 1989. godine, Šovinističku farsu. Saradnja poslije rata je bila mnogo slabija, tako da ovaj poziv sada tumačim kao neku relaksaciju odnosa", naglasio je Ejdus.