Nakon premijere predstave, pozorišni kritičar Bojan Munjin je istakao: „Predstava Olivera Frljića posvećena je svoj djeci žrtvama rata, ona nikoga ne optužuje, nego tek u bolnom grču svačiju savest tjera u plač...ono što jest jedino važno glasi: jesu li estetika i etika na kazališnim daskama dovoljno odvažne u govoru o onome, o čemu većina uglavnom šuti. Uspjeh predstave proizlazi primarno iz estetskog senzibiliteta putem kojega je Frljić uspio postići elementarni tip katarze – izvan politikanstva i nacionalnog obračunavanja...
...predstava po tko zna koji put pokazuje da su stvarni bukači sa strane, oni što govore o 'našoj' i 'njihovoj' djeci, nesretna i mržnjom opterećena stvorenja. Redatelj Aleksandru Zec nije želio vidjeti kao hrvatsku krivicu za srpsko mučeništvo nego kao – na početku i na kraju – ubijenu djevojčicu od 12 godina koja nikomu nije bila kriva...
Ono što na kraju ostaje više je od zločina i od kazne – to je poema o čistoći života bez nacionalnih oznaka koji tek u smrti – otkupiteljski – obvazuje nas nijeme promatrače u borbi protiv uvijek istog zla“.
Oliver Frljić, sada već kultni reditelj regiona, rođen je 1976. u Travniku. U Zagrebu je diplomirao filozofiju i religijsku kulturu i pozorišnu režiju i radiofoniju. Od studentskih dana skreće pažnju javnosti na svoj pozorišni rad i do danas ostvaruje preko 60 projekata na domaćim i inostranim scenama.
Uspjeh u regiji donio mu je neslužbenu titulu regionalne redateljske zvijezde. Samo na Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci nagrađeni su njegovi projekti : Turbofolk, Bakhe, Proklet bio izdajica svoje domovine, Otac na službenom putu, Mrzim istinu!, Božić kod Ivanovih...
Godine 2012. u beogradskom Ateljeu 212 postavlja kontroverzni rad Zoran Đinđić; 2013. u Prešernovom gledališču u Kranju postavlja još jedan autorski projekt 25.671 o toliko izbrisanih iz registra stalnog prebivališta u Republici Sloveniji, pa je projekt Aleksandra Zec logičan nastavak autorske zaokupljenosti prećutivanim temama iz političke javnosti.
Režiju je uradio Oliver Frljić, dramaturg je Marin Blažević, scenografiju je uradila Ljerka Hribar, a kostimografkinja je Sandra Dekanić.
U predstavi igraju Ivana Roščić, Jelena Lopatić, Tanja Smoje, Igor Kovač, Nikola Nedić, Jurica Marčec, i djevojčice Jana Mileusnić, Lucia Filičić, Nina Batinić i Morana Mladić, članice dramskog studija ZiM (Zajc i Malik) iz Rijeke.