Foto: Pixabay

Taj izvještaj koji je pripremila međunarodna grupa naučnika, objavljen u autoritativnom časopisu Rivjuz of Džiofiziks, identifikuje istočni Mediteran i Bliski istok kao žarište klimatskih promjena i zaključuje da se regija zagrijava gotovo dva puta brže od globalnog prosjeka, i to brže od ostalih naseljenih dijelova svijeta. Do kraja stoljeća projekcije zasnovane na uobičajenim proračunima ukazuju da će ukupno zagrijavanje ići do 5 °C ili više, koje će najjače biti tokom ljeta i povezano s vrelim toplotnim talasima, koji mogu ometati normalan život. Nadalje, u regiji će doći do nedostatka padavina, što će dovesti do nestašice vode i hrane. Očekuje se da će gotovo svi socioekonomski sektori biti kritično pogođeni, s potencijalno razornim učincima na zdravlje i egzistenciju 400 miliona stanovnika EMME-a, s posljedicama po čitav svijet.
Izvještaj je sačinjen pod pokroviteljstvom Instituta Maks Plank za hemiju i Kiparskog instituta, u sklopu priprema za Konferenciju na vrhu članica UN o klimatskim promjenama (COP27), koja će se održati u Egiptu u novembru 2022. On pruža ažuriranu, sveobuhvatnu procjenu mjernih podataka i nedavnih klimatskih analiza, koje obuhvataju širok raspon vremenskih prilika i mogućih budućih promjena. Izvještaj regiju identifikuje kao žarište klimatskih promjena, a takođe signalizira da EMME ubrzano prestiže Evropsku Uniju u emisiji stakleničkih gasova, čime postaje glavni emiter na globalnom nivou.

Osim prosječnog povećanja temperature, istraživači skreću pažnju na pojavu ekstremnih vremenskih prilika koji mogu dovesti do društvenih poremećaja. To podrazumijeva učestalost i dugotrajnost toplotnih talasa, sušu i pješčane oluje, te obilne kiše za koje se očekuje da će izazvati bujične poplave. Procjena obuhvata i raspravu o atmosferskom onečišćenju i prenamjeni zemljišta u regiji, uzimajući u obzir urbanizaciju, širenje pustinja i šumske požare, a uključuje i preporuke za moguće mjere ublažavanja klimatskih promjena i prilagođavanje klimatskim promjenama.
"Prirodni putevi u budućnost", podrazumijevaju projekcije koje pretpostavljaju da nema neposredne, ambiciozne akcije za sprječavanje sadašnjih klimatskih promjena. "Dakle, predviđaju širenje sušnih klimatskih zona prema sjeveru nauštrb umjerenijih regija", objašnjava doktor Džordž Zitis s Kiparskog instituta, prvi autor studije. Kao rezultat toga, planinske klimatske zone sa snijegom smanjiće se tokom ovog stoljeća. Kombinacija smanjenih padavina i jakog zagrijavanja doprinijeće jakim sušama. Predviđa se da će nivo mora u EMME-u rasti tempom sličnim globalnim procjenama, iako su mnoge zemlje nepripremljene za povećanje nivoa mora. "To bi stvaralo ozbiljne izazove za obalsku infrastrukturu i poljoprivredu i moglo bi dovesti do salinizacije obalskih vodovoda, uključujući gusto naseljenu i kultivisanu deltu Nila", upozorava Zitis.

Predviđene promjene kritično će uticati na gotovo sve socioekonomske sektore, posebno u okviru uobičajenog scenarija. Jos Leliveld, direktor Instituta Maks Plank za hemiju, profesor instituta na Kiparskom institutu i koordinator procjene, napominje: "Ljudi koji žive u EMME-u suočiće se s velikim zdravstvenim izazovima i rizicima egzistencije, posebno u siromašnim zajednicama sa starijim osobama, đecom i trudnicama." Kako bi se izbjegli najekstremniji vremenski događaji u regiji, naučnici ističu da je hitno i učinkovito đelovanje na klimu. "Moto COP 27 dobro je odabran: Zajedno za pravednu, ambicioznu akciju - sada", navodi Jos Lelieveld. " Budući da su mnogi regionalni ishodi klimatskih promjena prekogranični, neophodna je snažnija saradnja među zemljama u suočavanju s očekivanim negativnim učincima. Potreba za ispunjenjem ciljeva Pariskog sporazuma postala je važnija nego ikad", zaključuje Leliveld. U studiji se napominje da bi se ispunjavanjem glavnih ciljeva Pariskog sporazuma mogao stabilizovati godišnji porast temperature EMME-a na oko 2 °C do kraja stoljeća, a ne razornih 5 °C, što predviđa prirodni scenario.

Sprovođenje preporuka politike navedene u izvještaju, kako bi se doprinijelo postizanju tih ciljeva, naglašava potrebu brze primjene mjera dekarbonizacije s posebnim naglaskom na energetski i saobraćajni sektor, koji dominiraju u emisiji stakleničkih gasova u EMME-u. Prioritetna područja uključuju suočavanje s ograničenim vodnim resursima i pripremu za češće vremenske ekstreme, kao što su toplotni talasi, koji će biti posebno izazovni za rastuće urbano stanovništvo.