Foto: Ivan Pićan

Znaš li, putniče, na koji stupaš prag?
Ja sam grad, sazdan od kamena i svjetlosti.
Rođen prije sebe - u mitu Helena starih.

Ni u snovima Evrope, tada, ne nicahu metropole gorde.
A moj se glas izova rađao - u nizu vitkih pokoljenja.
I gle, iz temelja mi sjakti Kadmovo ime - znak stamenosti.
i harmonija - između sila suprotnica, između srdzbe iljubavi.
I prvi Sloven probada kopljem morsku zvjezdu.

Iz modrine se izvija Skočiđevojka, sva od bijele pjene.
I mašu joj grane Velje masline, iznad Bečića.
I čuj: maslina pamti staru eru: dva milenijuma - dvatreptaja u kosmosu.

I stoji kraj puta bokal paštrovskog vina, a žedno grlo.
I žali moji, prostirke bijele, i na mjesečini sunčaju se,
I brda se moja, u proljeće, ogrnu zlatastim tkanjem sunca i žukve.

I kaže se: Što je sa cvijetom, to je sa svijetom.
I mladi Njegoš, iz Maina, razigrava konja mojim poljem.
I pod noćnim nebom pali se luča u covjeku
i luča mikrokozma.
I freske stare, iz hramova, ka nebu se vaznose.
I sva zvona pomorja u jednu slivaju se jeku.
I bivam pozorje mitsko i herojsko.
I pozorje novih muza.
Ja sam Budva, ja sam prag Crne Gore
i zemlje jugoslavjanske.
Ja sam dlan svijeta, obasut zvjezdanim prahom.
Znaš li, putniče, na koji stupaš prag


Vuković je rođen 28. septembra 1920. godine u Đulićima kod Andrijevice, Gimnaziju je završio u Peći, a književnost studirao u Beogradu.

Učesnik je Narodnooslobodilačke borbe. Od 1945. godine je živio i radio u Beogradu, a od 1953. u Crnoj Gori.

Uređivao je časopis Stvaranje do penzionisanja, a bio je član Savjeta Crne Gore, više puta je biran za predsjednika Udruženja književnika Crne Gore, dva puta bio potpredsjednik CANU i nosilac je povelje – Istaknuti kulturni stvaralac Ministarstva kulture Crne Gore. Dobitnik je Nagrade AVNOJ-a za književnost i dvostruki dobitnik Trinaestojulske nagrade.

Književna djela Čeda Vukovića prisutna su u školskim programima u zemlji i u regionu.

Neka od najpoznatijih djela su Vitorog (1948), Pripovijetke (1949), Visine(1952), Svemoćno oko (1953, 2005), Tim Lavlje srce (1956), Mrtvo duboko (1959), Poruke (1963), Sinovi sinova(1979), Na bjelinama vremena (1986), Rijeka (1988), Deveta zora (1990), Harmonija(1992), Snovi mikrokozma i Sabrana djela I–II (2000).

Vuković je preminuo u Budvi 2014. godine u 94. godini života, a sahranjen je na groblju ispred crkve Svete Petke.