Profesor Vuković, Foto: Privatna arhiva

"Ako vam lična životna filozofija i pogled na svijet stvaraju i projektuju raznovrsna interesovanja, onda ste u brojnim duhovnim poduhvatima prosto osuđeni na širok spektar fenomenoloških uvida i promišljanje na fonu multidisciplinarnosti. U tom slučaju nemate pravo na jednosmjernost, onda intelektualnu glad ne smijete zavaravati fragmentarnostima bilo koje vrste. To se desilo i sa temom smisla, koja za mene, odavno ima pozivni karakter za umrežavanje i “zbrinjavanje” različitih preokupacija", ističe profesor Vuković na početku razgovora za portal RTV Budva.

Riječ je, kako je naveo, o radu kojim se hranio, oblikovao i usmjeravao shodno stepenu provokativnostid ostupne literature i u spletu raznih burnih i sasvim inspirativnih epiloga i otežavajućih životnih okolnosti.

"Dakle, kuvalo se na nivou interesovanja i povremenog zapisivanja odavno, a da ne bi prekuvalo i isparilo, morao sam “ukrasti” bar mjesec dana da sve posložim. Ispostavilo se, za to “sklonište od buke” pomogla mi je korona", pojašnjava naš sagovornik.

Šta Vas je kao autora podstaklo da se bavite krizom smisla?

- Život, profesija i literatura. Živimo u vremenu apsurda, kapitalizam je nametnuo surove ekonomske imperative, humanističke determinante se povlače pred profitabilnim politikama, čovječnost progonimo i izgonimo iz čovjeka svodeći je na institucionalnu brigu, gazimo eko sisteme zarad kratkoročnih interesa, u borbi sa raznim devijacijama preduzimamo sve da ne preduzmemo ništa. To, zasigurno, nužno targetira pitanje o esenciji svakog pojedinačnog života a i smislu ukupnih javnih politika. Što se tiče moje profesije, kako god da okrenem, pitanje o kvalitetu, svrhama i ciljevima vaspitno-obrazovnog rada je uvijek tu. Prvo. Osnovno. Jer, ako i u jednom momentu neko pita “a čemu sve ovo”, ako pritisak nedorečene egzistencije i pretumbani sistem vrijednosti sve češće devalvira obrazovanje kao fundament razvojnih perspektiva, ako svjedočite padu interesovanja za temeljnim i ozbiljnim učenjem, onda nemate luksuz ignorisanja bilo koje krize. Pogotovo ne prijeteće krize smisla onoga što radite…I na kraju, značajan dio motivacije za bavljenjem ovim fenomenom svakako leži u literaturi. Gonila me je rasutost pitanja smisla u psihologiji, sociologiji i filozofiji.

S jedne strane, često čujemo mišljenja da se civilizacija razvija neslućenom brzinom, ali ipak apostrofirate da je svijet izabrao laž. Kako smo zapali u ovakvo stanje i gdje je mogući izlaz?

- Brzina je naša sudbina. I pjesma kaže – 200 na sat. Kompletna informaciona tehnologija počiva na postulatu brzine. Takođe i poslovne strategije, tržište, protok i promet roba, kapitala i ljudi. O čemu god da se radi, do kojeg god novog sadržaja dođete, tu mora biti i benefit skraćenog prostora i vremena. Zašto? Zato što je “vrijeme novac”. Zato što vrijedite koliko čega imate. Zato što je važno da ugrabite svoju šansu. U sveopštoj trci morate biti pobjednik, to je imperativ. Ako usporavate, onda možete stići drugi što nije ugodno, ili zakasniti, što je često dramatično. Ovo je svijet brzih a ne pametnih, kako reče Dušan Radović. Dakle, da bi uspjeli morate biti trkač a ne mudrac. A pošto je trka i borba neprestana, mudrovanje o ugroženosti planete, o toksičnim planovima svjetskih elita ili tajnih društava, promišljanje zdravih stilova i uzdizanja moralnih i duhovnih vertikala, mora biti ad akta. U ovoj stvarnosti, na žalost, za to ne smije biti prevelikog interesovanja i za to nema mjesta. Na pitanje kako smo došli do toga i koji je izlaz, odgovor mogu svesti na jednu rečenicu – ovo nam se dešava jer smo se na brutalne načine podredili materijalnim uzusima, a izlaz iz modernog ropstva je u detektovanju pravog smisla egzistencije i iskrenom, istinskom vraćanju sebi. Izlazak iz carstva laži. Nikada nismo živjeli u masovnijem i naučno-tehnološki razvijenijem društvu, a osjećali se beznadežnije, usamljenije iotuđenije nego sada. Pogledajte ako imate vremena sjajan film Detachment. Nikad više luksuza a manje ljudskosti.Eto rekoh – pogledajte ako imate vremena. Imate li?

Kako danas stojimo sa krizom smisla u Crnoj Gori. Decenijama unazad sa najviših nivoa odlučivanja slale su se poruke i obećanja o boljem sjutra. Šta promjene koje se dešavaju od kraja prošlog ljeta mogu donijeti i kakva je perspektiva živahnog društvenog aktivizma o kojem na jednom mjestu i pišete u “Krizi smisla”?

- Taj dio u knjizi je vezan za eksplikaciju značaja sistemske brige o društvenoj mobilnosti. Mi smo u zoni biološkog kolapsa sa izrazito negativnim trendom prirodnog priraštaja, sa visokom stopom suicida i velikim brojem selektivnih abortusa, a suočavamo se i sa ubrzanim spoljnjim migracijama uz dramatičan “odliv mozgova” naročito u sferi zdravstva. Pritom, još uvijek nemamo ni ideju o populacionoj politici koja projektuje bar bazičnu stabilnost i uliva iole racionalno prihvatljivu nadu a kamoli ozbiljne strategije. Živimo neizvjesnost. Tranzicija nas je rastresla, prethodne političke elite su na antagonizmima konstruisale univerzum najsloženije distribucije autoritarne moći i oligarhijskih sinekura, a sadašnje se značajno troše u procesu deaktivacije preostalih mina “po dubini sistema”. Stoga, ne čudi što se te strukture nove i bivše vlasti uglavnom koprcaju u identitetskim mengelama prošlosti i više bave zaostavštinom nego razvojnom perspektivom. Sve to sa ostalim simptomima pretpolitičkog društva jeste stanje ozbiljne krize. Političke, ekonomske, duhovne, moralne. Dešava nam se kriza svijesti, kriza koegzistenicije a i svake pojedinačne egzistencije, svakog građanina koji je fundament smisla ugravirao primarno u instrumentalni pojam patriotizma, u prebiranje okupatora i izdajnika, u boju zastave, u klicanje vođama. Ili je, u nedostatku zastave, svoj svijet i etos sveo na saksiju.


Foto: Facebook/Jelica Jovanovic Saranovic

Govorite i o problemu medijske hipnoze. Da li i na koji način mediji daju doprinos i nude građanima mogućnost da kritički razmišljaju? Nude li jednu realnu sliku stvarnostiili samo privid?

- Osnovna pretpostavka za doprinos medija kritičkom razmišljanju jeste postojanje kritičke svijesti. Ne možete razvijati ono što nemate. Na žalost, tri decenije smo gradili hermetički zatvoren sistem podaništva i proizvodili smo poltrone umjesto slobodoumnih i kritički profilisanih građana. Pogledajte kakve su nam bile političke elite. Preko 15.000 prosvjetnih radnika među kojima i univerzitetskih profesora je uredno ćutalo o brojnim spornim pitanjima. Slično je bilo i sa poslenicima kulture a i pojedinim medijima. Novinari se uglavnom nisu miješali u svoj posao i svodili su se na puke servisne i servilne čimbenike. Naravno, bilo je svuda izuzetaka, ali globalno gledano, medijsko polje u našoj zemlji snosi veliku odgovornost u ukupnom deficitu kritičke svijesti. Mediji, političke elite i obrazovni sistem - to je epicentar krivice. To sveto trojstvo mora stvoriti novu sinergiju i jednom za svagda demistifikovati i dekontaminirati sve neuralgične tačke naše opterećujuće stvarnosti. Kad se to desi, svaki sljedeći privid će nam lakše pasti.

U potpoglavlju “Iluzija vremena” osvrnuli ste se na period kada nije bilo drušvenih mreža i kada je, kako ste naglasili, socijalni život bio sporijeg karaktera a ljudi socijalno bliži. Postoji li danas uopšte “offline vrijeme” ili se život potpuno “preselio” na internet?

- Trenutni životni ritam uz patološku vezanost za sredstva masovne komunikacije daje sve manje šansi da se suštinski bavite sobom i fundamentalnim smislom. Kolektivno gledano, to je nezaustavljiv proces. Tržište potrošačkog društva diktira i programira brojne potrebe. Pojedinačno, porodica igra ključnu ulogu. Ako rijetko sjedite sa djecom za stolom i zajedno ručate ili dok sjedite imate telefon u rukama ili komunikaciju svodite na minimum u većini prilika, onda društvene mreže, internet, igrice i cjelokupan virtuelni svijet nisu pošast koja nam destruktuira socijalno biće, već se radi o našem izboru. To je cilj kojem težimo jer nam je tako lakše i ljepše. A valja se podsjetiti – sve što je lakše, brže i ljepše, nije i nužno bolje. Ako sa sjetom pričate o ljepoti vremena kad ste pisali pismo i čekali danima odgovor, a ne pomognete djetetu da shvati zašto vam je miris koverte bio tako važan, i zajedno sa njim ne budete stub odbrane od sterilnosti i ispraznosti današnje komunikacije uprkos privlačnim tehnološkim rješenjima, najviše što možete dobiti je blago kolutanje očima dok nevoljno sluša vaše jadikovke, i besciljno skroluje po displeju. Kvalitetan socijalni dodir, životni stilovi, empatičnost, solidarnost i humanost se uče.

Ima li alternative masovnoj kulturi i potrošačkom mentalitetu?Postoje li autoriteti koji mogu suštinski inicirati i predvoditi preokret?

- Masovna kultura i potrošački mentalitet su cjelina za sebe i suštinska karakteristika masovnog društva sa tendencijom trajnog cirkuluma. To je zatvorena priča. Industrijalizacija, mehanizacija, tehnizacija, naučno-tehnološka i informatička revolucija, sopstvenim razvojnim uzusima nezaustavljivo neprekidno implodiraju, a onda sve to na svjetskom tržištu uz opšte očekivanje, masovno eksplodira. Stoga, otklona na nivou globalnih politika nema niti može biti. Čovjeku, individui, preostaje jedino utjeha u visokoj, rafiniranoj kulturi. Naravno, u onoj mjeri u kojoj uspijemo da je sačuvamo kulturnim politikama i odupremo se politikama u kulturi. Ako mislite da su na primjer, reality show i ukupna Pink kultura na nivou slučajnog incidenta a ne smišljena strategija i sprega vladajućih struktura i tajkunskog kapitala, varate se. Korozija vrijednosti ima naravno unutrašnju evoluciju ali ne i imunost na ciljano oblikovanje svijesti. Intelektualnu potentnost sasvim polako ali sigurno zamjenjujemo programiranom hipokrizijom i to bi valjalo konačno priznati. Isto kao i činjenicu da šanse za radikalni preokret ne postoje, ali da potencijal za umanjenje štete nije dalji od našeg nosa. U školi na primjer. Potrebno je samo da izađemo iz kutije.

Upozoravate na problem egzistencijalne tjeskobe. Kako čovjek može da se sačuva od tog osjećanja i gdje, prema Vašem mišljenju, može pronaći duhovnu snagu? Šta u tom pogledu savjetujete?

- Heterogena je etiologija tjeskobe. Nije svejedno da li egzistencijalna tjeskoba izvire iz negativnog ličnog iskustva, iz osjećaja lične nemoći i frustracije, ili podliježemo utisku spoljnjeg svijeta i bombardovanja toksičnim informacijama. Ako ste indisponirani jer vam nešto ne može biti, ako imate produženi osjećaj nepravde, opori ukus gorčine ili ste bijesni zbog nepostignutog cilja, pritisak je ipak u vašem vlasništvu i kao takvog ga možete kontrolisati. I eliminisati. To je obračun sa sopstvenim egom, sa nivoom aspiracije, sa sopstvenim očekivanjima i mogućnost resetovanja postoji. Ukoliko je situacija van vaše lične kontrole kao nedavno sa koronom, onda je stvar opasnija. Lične prioritete možemo mijenjati, možemo se prilagođavati, možemo se repozicionirati. Druge ljude i opšte okolnosti ne možemo. Uglavnom ne možemo. Doduše, možemo izbjeći osobe koje doživljavamo kao energetske vampire ili otputovati, ali ovdje nije riječ o tome. Lična duhovna ventilacija i revitalizacija se postiže individualnim poniranjem, dubinskom introspekcijom. To je proces autonomnog reprogramiranja smisla života. Ako ste neprekidno nervozni jer imate nekoliko kilograma viška, pripremite sebi obilan obrok i uživajte u svakom zalogaju potražujući osjećaj zadovoljstva jer to možete, jer ste zdravi i ne gladujete u životu. A kad stvorite i potrošite to novo radovanje, zakažite i neki obračun sa gojaznošću. Ne zato što se vaše tijelo ne dopada drugima, već zato što želite da se vama dopadne. Ako vas je pak ostavila voljena osoba, vidite to kao nagradu, sloboda je uzvišeno stanje. I, kad vas podigne sloboda, priuštite sebi nove ljude. Nove situacije. Novu muziku. Odmah. Ili, ako ste bili pod ekonomskim pritiskom pa se niste oženili ili udali do 30. godine i još uvijek ste namrgođeni što nemate para, upravo je momenat za preokret. Naravno, ako su bračni partner i ljubav nesporne činjenice. Ako neko pita - a kako to, šta se promijenilo, recite – ništa, osim smisla. Prethodno nisam vidio/la brak bez ekonomske stabilnosti, sada ga vidim kao unapređenje ili test ljubavi. U tom presudnom momentu novog uvida, parola – ne živi se od ljubavi, gubi uporište. Dakle, morate se osposobljavati za nove uvide.

Pošto radite sa mladima i u tom segmentu imate značajno iskustvo, kako se oni nose sa krizom smisla i imaju li adekvatne preuslove za kvalitetan i osmišljen život?

- Oni nemaju pojma o tome.Žive onako kako im se nameće i biraju koliko im se pruži i dozvoli. Vrlo malo i rijetko potežu inicijative i žele da utiču na stanje koje zatiču. To je posljedica anomije savremenog društva, krize porodice i nažalost, pogrešne obrazovne politike. U situacijama namjerne problematizacije smisla, uglavnom se smaraju. Tinejdžer će rado otići u diskoteku, na žurku, igrati igrice, uživati u agresivnoj muzici ili mirnom ležanju i spavanju do pola dana, a pobjeći glavom bez obzira od knjige, pozorišta, ili zalutalog drugara kojeg zanima Viktor Frankl ili Artur Šopenhauer. Što se tiče perspektive, jasno je da svaka zdrava osoba ima preduslov za kvalitetan i osmišljen život. A koje će uslove i kako izgraditi, to je za dužu priču. Naravno, i ljudi sa izvjesnim životnim deficitima imaju brojne mogućnosti kreiranja sopstvene egzistencije. Važno je prije svega da smo spremni da primamo i dijelimo ljubav. Smisao datog nam univerzuma je ljubav, smisao svakog pojedinačnog čina je impregnirana volja za životom, a svaki osmjeh i čista pulsacija radosti iskonske su kockice tog impozantnog, čudesnog mozaika.

Koje aktivnosti Vas očekuju u narednom periodu kada je promocija knjige u pitanju?

- Promocija je u četvrtak, 3. juna u 20 časova u Akademiji znanja. Govoriće mr Nikolina Đurović, novinar i publicista Vanja Kovačević i u ime izdavača Narodne biblioteke Budve, prof. Stanka Rađenović Stanojević. Sljedeća promocija je u Podgorici.


Biografija autora

Krsto Vuković (1967) je profesor sociologije u SMŠ “Danilo Kiš” u Budvi, međunarodni predavač, humanista, sportski radnik, društveni aktivista, analitičar obrazovne i socijalne politike.

Objavio 1999. godine zbirku pjesama “Zaklon”, a kapitalnu monografiju “Debatni program Crne Gore” 2012. Zbirku pjesama “Vertigo” objavio 2018. godine. Objavljivao brojne radove i tekstove različite profilacije u zbornicima, časopisima, medijima.

Učesnik naučnih skupova, okruglih stolova, tribina, foruma i brojnih projekata od društvenog značaja.

Organizator preko 60 lokalnih, državnih i međunarodnih manifestacija.

Autor je TV emisije “Mislionica” (RTVCG), “Dijalog” (RTV Budva), postproducent TV serijala “Navedi dobar razlog” (FTV Sarajevo), autor tri festivalske emisije (Slovačka i Bar): “Dijalog”, “Tranzicioni diznilend”, “Romi”. Autor i reditelj tri pozorišne predstave: “Maturanti”, “Sud”, “Zločin i nagrada”. Osnivač i glavni urednik časopisa “Dijalog”. Izdavač nekoliko knjiga i publikacija.

Dobitnik je brojnih nagrada: Državna nagrada za vaspitno-edukacioni rad 2009. (Vlada Crne Gore); Međunarodna nagrada CKD, Sarajevo 2012. godine; Zlatna plaketa DDDK, Budva, 2008.; Međunarodna nagrada Centra za kulturu dijaloga, Mostar 2016; Nagrada za najboljeg profesora Debatnog programa Crne Gore za period 1997–2017. i preko 70 nagrada na različitim poljima mentorskog rada.


M.S.