Foto: bosonoga.com

Ikona jugoslovenskog rokenrola na svijet je došla 1. aprila 1959. godine. Muzika je bila njena prva i najveća ljubav, ali se, sticajem okolnosti, usmjerila na studije arhitekture. Ono što je povezuje sa prostorom Budve jeste njen projekat uređenja sela Reževići u Paštrovićima koji je 1983. osvojio treće mjesto na konkursu časopisa "Japan Architecture". Riječ je o nagradi, kako piše Margitin biograf novinar Dušan Vesić, značajnoj za jugoslovensku arhitekturu u cjelini.

Godine u "Ekatarini"

Ipak, Margitin usud je bio takav da nije mogla da ne ostavi trag u muzici, te je arhitektura potisnuta u drugi plan. Početak velikog djela vezan je za rane osamdesete, period nakon Titove smrti, kada je zvanično pristupila grupi "Katarina II".

Sa Milanom Mladenovićem i Bojanom Pečarom činila je čvrst temelj rok sastava koji i danas opravdano stoji rame uz rame sa velikanima ondašnje scene - "Bijelim Dugmetom", "Azrom", "Partirbrejkersima"...

Bend je, nakon diskografskog debija, ubrzo promijenio ime u "Ekatarina Velika". Do 1994. izdali su sedam studijskih i tri živa albuma. Sve je počelo od novog talasa, a u zrelijoj fazi svirali su, po sopstvenom određenju, duhovni rokenrol zansovan na onom što su nazivali "slovenski gen". Zanimala ih je i ljubav kao sveprožimajući fenomen. Takva profilacija očita je u kompoziciji "Sinhro" sa albuma "Samo par godina za nas" koji je izdat 1989.



Pustiću sunce da topi ljubav Magi

"Svima nam je zajednički taj slovenski gen. Ono što je kod svih različito to je vaspitanje, priča iz koje je došao. Od kranje racionalnog i za sve talentovanog Srđanja, do kranje intuitivnog čoveka kao sto je Milan, koji komunicira i radi u muzici samo preko svoje intuicije, osećaja. Od moje intimnosti do Bojanove beskonačne maštovitosti. Zato su četri strane užasno jakog kvadrata koji se stalno i brzo okreće. Kao da je napravio ego na rupe, koji nam odvojeno od nas radi svašta ali smo svi jako zavisni od njega", kazala je Magi u intervjuu za nedjeljnik "NIN".


Žensko pitanje


Iako je, budući muzički obrazovana, bila prepoznata kao klasični pijanista, Margitin način sviranja bio je minimalistički, unikatan spoj inspiracija iz klasike i onoga što je rokenrol nasljeđe. Potrebno je istaći da je Magi bila jedina žena u "Ekatarini", i na tom fonu (ženskog pitanja u rokenrolu), nije na odmet reći da lik i djelo klavijaturistkinje stoje rame uz rame sa Dženis Džoplin, Peti Smit i Kim Gordon.

Pored sviračkih kvaliteta bila je i izvrstan tekstopisac. Neki od njenih tekstova su, pored već pomenutog, i antologijski za pjesmu "Sedam dana", kao i "Ljudi iz gradova", "Olovne godine" i drugi.

Odigrala je takođe interesantnu rolu u opusu "Parnog Valjka". Sa njima je svirala klavirske dionice za numeru "Van vremena".



Sa ploče "Pokreni se" iz 1985.

Iako su postojale mogućnosti nastavka karijere na zapadu Evrope, prerana smrt frontmena, gitariste i pjevača Milana Mladenovića stopirala je dalji rad i tu se priča o "EKV" nažalost, ali i na štetu za rokenrol, završava. Tragičan usud dalje je vodio ka smrti basiste Bojana Pečara 1998. godine, a Margita Stefanović je, potrošena životnim nedaćama i heroinskom ovisnošću, preminula zaboravljena, bolesna i napuštena od najbližih, na Infektivnoj klinici u Beogradu 18. septembra 2002.

Ostali projekti

Pokušala je u nekoliko navrata da se vrati muzici, prevashodno kroz projekte "EQV" i "Kurajberi", ali kao da je, u vremenu opasnih i prljavih političkih previranja, paralelno sa nestajanjem srednje klase, i sama izgubila interesovanje, bivajući sve više zatvorena u sebe. A to nikako ne umanjuje značaj i doprinos koji je dala rokenrolu.

Oprobala se i kao kompozitor pozorišnih predstava: "Klasni neprijatelj", "Tri sestre" i "Kaput mrtvog čovjeka". Sklonost ka "daskama koje život znače" naslijedila je od oca, poznatog reditelja Slavoljuba Stefanovića Ravasija. Ostao je zabilježen i multimedijalni projekat "Gradovi crvene noći" nastao u saradnji sa Markom Stoimenovim.



Tehno verzija hita

"Moj problem sa današnjom situacijom je što ne mogu da se identifikujem ni sa kim i ni sa čim", govorila je Magi, kao i da bi se ubila da svira deset godina i da, zbog političke situacije, bude prihvaćena od mnogo ljudi. Nije željela popularnost, niti stvaranje podobne, režimske umjetnosti. Mnogo je dala zvuku, ideji i sceni, ništa ne dobivši za uzvrat. No, gotovo ništa u svijesti nije se promijenilo ni do danas, što je surova, ali bitna, istina.

"Da je Magi danas živa danas bi primala nacionalnu penziju i bila jako nesrećna", izjavio je Dušan Vesić za "FOS Media", povodom promocije knjige "Magi- kao da je bila nekad" koja je održana pretprošle godine u Podgorici i u Budvi.

Podrška drugima

Devedesetih, kao već formirana figura scene, Margita se nije ustručavala da pomogne mlađim kolegama. Postoji priča da je jako voljela grupu "Kanda, Kodža i Nebojša", naročito pjesmu "Mediteran", te da je po gradu razglašavala njihov talenat.



KKN uskoro obilježavaju tri decenije stvaralaštva


Za bend "Sunshine" napisala je tekst za "Misli mene gone".


Margita i Budva

Bitan momenat, u velikoj mjeri gurnut u stranu, jeste činjenica da je "Ekatarina" velika posljednji koncert odsvirala upravo 24. avgusta 1994. godine u Budvi. Koncert se dogodio u sklopu "Pjesme Mediterana", nastupili su u revijalnom dijelu. Milan se ubrzo ozbiljno razbolio i na jesen već preminuo u Beogradu. Bio je to posljednja tačka u karijeri velikog benda.



Anestezija za odlazak u legendu

"EKV" su u naš grad takođe voljeli da dolaze osamdesetih kada su i nastupali na ostrvu Sveti Nikola.


Prostor kod hotela "Avala", gdje se koncert iz 1994. dogodio, i dalje odiše tim nekim lamentom koji postoji nad beogradskim sastavom. Postoje veliki ljudi koji su bili nekad tu sa nama, živjeli pod istim nebom pod kojim i mi živimo. Bili su u manjoj ili većoj mjeri naši savremenici.

Svijest o Margitinoj važnosti za kulturu regiona može se doživjeti baš u Budvi, u realnom prostoru i vremenu. Tu je ona, na improvizovanoj bini, prije četvrt decenije, u uglu graciozno tkala savršeni sklad i nesklad tonova na crno-bijelim dirkama. I iako je prošlo dosta vremena od kada se upokojila, ostala je živa u srcima i sjećanjima mnogih koji su je poznavali, a i onih koji nisu imali priliku da se sa njom sretnu, budući da su se rodili kasnije. Ali, upoznali su je kroz preslušavanje "Ekatarine Velike".

M.S.