Ovo je izložba koja nas čini ponosnim, ali i izaziva nostalgična sjećanja na jedan značajan vremenski period u kojem se naš grad prepoznavao širom bivše nam domovine i u svijetu, prije svega po filmskoj umjetnosti, kazao je otvarajući izložbu, predsjednik Opštine Budva Dragan Krapović.

"Filmska kolonija nastala u zgradi nekadašnje „Romanije“ okupila blistava domaća i strana glumačka i autorska imena, reditelje, scenariste, snimatelje, kompozitore i producente čijih ćete se imena podsjetiti gledajući izložene plakate. Ovom prilikom želim da pomenem i neke od naših sugrađana čijih imena nema na plakatima, a koji su u to vrijeme iza svjetlosti pozornice obavljali odgovorne poslove u brojnim filmskim ekipama: Đorđe Vujović, Simo Cvjetković, Marko Živković, Rade Banović, Branko Brajak, Ljubo Stjepčić, Savo Popović", naveo je Krapović, podsjećajući da je budvanska filmska bajka otpočela pedesetih godina prošlog vijeka preseljenjem „Lovćen filma“ iz Herceg Novog, te grubo i nepravedno prekinuta njegovim gašenjem da bi krajem 70-tih godina preuzimanjem filmskog studija „Titograd“ bila nastavljena u okrilju „Zeta filma“, koji sjajnoj distribuciji dodaje i produkciju filmova.

"Sa učešćem plejade izuzetnih filmskih stvaralaca, „Lovćen film“ uz tehničku podršku „Mediteran filma“ i kasnije „Zeta film“, samostalno i u saradnji sa domaćim i stranim partnerima produciraju zapažena filmska ostvarenja, od kojih mnoga pripadaju antologiji jugoslovenske i crnogorske kinematografije i koja su ovjenčana prestižnim nagradama u zemlji i inostranstvu. Nažalost, surovi i neshvatljivi val nekontrolisane privatizacije značio je i kraj filmske djelatnosti u Budvi, što danas simbolički odslikava samo formalni naziv na oronuloj zgradi „Zeta filma“, za koju se vežu najljepše uspomene mnogih generacija Budvana", istakoa je Krapović.

Večerašnje zadovoljstvo, kako je kazao, priredio nam je naš poznati autor dokumentarnih filmova, gospodin Momir Matović, koji je svoj profesionalni angažman i veliki dio svog opusa ostvario u produkciji „Zeta filma“ i za to dobio brojne nagrade i priznanja, kako na domaćim tako i na renomiranim svjetskim festivalima.

"Koristim priliku da skrenem pažnju na aktivnosti po kojima je Matović manje poznat našoj široj javnosti. Naime, osim režije izuzetnih dokumentarnih ostvarenja, on je strastveni ljubitelj fotografije, i što je posebno važno, osoba koja na razne načine čuva od zaborava crnogorsku filmsku baštinu. Restaurirao je i digitalizovao brojne filmove, plakate i sačuvao rijetke i izuzetno vrijedne primjerke filmske opreme. Njegov skromni studio u podrumu stambene zgrade u kojoj živi je dragocjena kinoteka u malom", istakao je Krapović, dodajući da je iz te njegove posvećenosti proistekla je ova izložba koja nas vraća u vremena kada je Budva živjela od filma i za film, a čiji su se motivi vrtjeli u špicama „Lovćen filma“ i „Zeta filma“ na bioskopskim platnima širom Jugoslavije i svijeta.


"Zahvalni smo mu zbog toga. Sa pomiješanim osjećanjem zadovoljstva i sjete, ali i ponosa zbog činjenice da je Budva dugi niz godina bila u samom vrhu filmskih dešavanja i ostavila neizbrisi trag u istoriji jugosolovenska i crnogorske kinematografije, proglašavam izložbu otvorenom”, rekao je Krapović.



Obraćajući se prisutnima, autor izložbe Momir Matović kazao je da za Budvu nije znao do ’84. godine, nego za Sutomore, kao pečeni Titograđanin, sa čime se, kako ističe, i dan-danas ponosi.

"Te ’84. ’83. godine, kada sam došao u Budvu, nisam došao niti zbog turizma, niti zbog lijepih djevojaka, niti zbog provoda, nego sam došao u prostorije „Zeta filma“. Tu me dočekala jedna garnitura rukovodećih ljudi, osim ovih koje je pomenuo gospodin Krapović, bio je Milan Novičić, generalni direktor, bio je Nikola Krapović direktor produkcije, bio je Mato Jelušić se tek tada zaposlio i tada su me oni prihvatili u svoje okrilje. Sve do njihovog raspada, do raspada „Zeta filma“ ja sam ostao zaposlen. Poslije toga, kako on kaže, „val“, nije to bio val, to je bio cunami koji je ostavio totalnu pustoš, ja u Budvu vrlo rijetko svraćam", kazao je Matović.

"Evo me večeras među vama, sa plakatima, da se podsjetimo na jedno vrijeme, kada su „Lovćen film“ filmski studio i „Zeta film“ predstavljali sami vrh jugoslovenske i crnogorske kinematografije. Pitam ja vas, večeras, sjetite se, ko više pominje crnogorsku kinematografiju? Privatni emiteri, nacionalni servisi ne prikazuju naše filmove, nego ove o ljudima koji su stvarali i bili u toj jednoj vrlo važnoj ne samo kulturološkoj nego i privrednoj branši. Jedan podatak, ’60-ih godina, na vrhuncu „Lovćen filma“ viši je bio prihod, devizni prihod novca od filma nego turistički prihod čitave Crne Gore. Sve je to nestalo", naglasio je on.

Ovo večeras je, kako je istakao, jedno nostalgično veče, da se putem filmskih plakata, jer oni su nama bili najbliži da gledamo koji je novi film dolazio i preko ovih plakata saznavali o svijetu jer je svijet kod nas, tada, u to vrijeme, kada sam ja bio, da kažem mlad, ’ajde da kažem i dijete, no vjerovatno i vi ovdje među nama, saznavali o svijetu upravo preko filma.

"Ovaj 41 plakat, to je ono sve što je proizvela Crna Gora i čime može da se ponosi. Ja se ovom prilikom zahvaljujem svima vama na posjeti, mojoj velikoj prijateljici Boženi Jelušić na inicijativi i pomoći, gospođi Luciji Đurašković, direktorici JU Muzeji i galerije Budve na razumijevanju i velikoj podršci kompletnog tima Skupštine opštine Budva. Hvala vam, uživajte, biće izložba još dosta vremena otvorena, pa, ako večeras nešto propustite, dođite drugi dan kad budete šetali”, rekao je Matović.


O izložbi:

Na izložbi je predstavljena 41 reprodukcija filmskih plakata prema izboru Momira Matovića. Jedan broj njih vezuje se za rad budvanskog filmskog preduzeća „Zeta film“ (osnovano 1956. godine), čije je djelovanje nekada prevazilazio crnogorske okvire.

Biografija Momira Matovića:

Momir Matović priznati je crnogorski režiser, filmski snimatelj i umjetnički fotograf. Rođen je u Titogradu 1951. godine. Na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu diplomirao je na odsjeku za filmsku kameru. Autor je brojnih kratkometražnih i dugometražnih dokumentarnih filmova. Dobitnik je značajnih domaćih i međunarodnih priznanja i nagrada. Njegovi filmovi su: Obala života, Metri života, Kao i sjutra, Crvena linija kuće Ujkić, Noć duga 68 godina, Posljednja bioskopska predstava, Ja znam kako, Žica života, (Po)rađanje jedne nacije, Prva i posljednji, Opstajanje…duh…dah, Ram za sliku moga zavičaja, Mi pravimo žive slike, Sa osmjehom već 50 godina, i dr.