Profesorica Zorica Joksimović se, govoreći o poeziji Velimira Ralevića, ponajviše fokusirala na zbirku “Pišem joj verse ljuvene” objavljenu 2017.godine.

“Zbirka poezije „Pišem joj verse ljuvene“ u svom poetskom biću koncipirana je kao spoj tradicionalno-epskog i savremenog, spoj gdje pjesnik, kao mjerač ljubavi, ređa pjesničke slike vješto biranim riječima i gotovo zaboravljenim sintagmama koje stoje kao putokazice na drumu do čitaoca.

Pjesnik je ovom zbirkom sebe stavio pred komplikovane zahvate pjesničkih obrazaca kakvi su soneti krunisani sonetnim vijencem.
Crnogorski Petrarka pjeva svojoj usnuloj dragoj verse ljubavne sa porukom iskazanom u majstorskom stihu da „poleti bulkama“. Cvijet bulke, simbol je svih onih ljubavi: ostalih, nedosanjanih, neljubljenih i dalekih, ali i onih uzdignutih visoko iznad savremenog bitisanja u neprolaznost.

Drevni Grci su darivali vijence makova cvijeta kako bi osigurali lijepe snove ( vjerovatno zbog opijuma koji se iz njega ekstrakuje ). Žarkocrveni cvjetovi simbol su ljubavne vatre i prolivene krvi, pa Ralevićev stvaralački „opijum“, tananom lirskom naracijom i uzvišenom porukom, metaforično upućuje na neke daleke svjetove poetike gdje se bolje sanja ili ljepše živi.”

Osnovni motivi Ralevićeve zbirke „Pišem joj verse ljuvene“ su žena, pjesma i bulka, kao stvarnost, mašta i san - uočava profesorica Joksimović: “poput svetog trojstva, čine nosive motive građe literarnog krsta Ralevićeve zbirke „Pišem joj verse ljuvene“ na kojem je raspet sam lirski subjekat. Tu gdje je „nijem u ćutnji“, pa „lista godine“ i opet „ stihom te zlati“ a poručuje glasno „ i žanji – ja ću kositi, / stihom ćeš prkositi..."

Sve imenice pomenutih motiva su ženskog roda - pesma je ljubav, i žena je ljubav, a bulka, i ona je daleka sanjana ljubav. To je apsolutno biće ljubavi o kojoj su Sokrat i Fedar besjedili : „ On ljubi, ali koga, to ne zna. A ne razumije ni svoje stanje, niti ga može opisati, jer kao da se od drugog zarazimo očnom bolešću – tada u ljubljenom, kao u ogledalu, gleda samo sebe“ /Platon - Fedar/”.

Pjesnik Ralević ljubav ispisuje uzvišeno antički, ali istovremeno – ističe nadalje profesorica Zorica Joksimović - pripada pjesnicima “sa kojima čitalac na prvu uspostavlja kontakt i zavoli se kao što volimo Miku Antića ili Jesenjina. Njegovi stihovi komuniciraju između sebe sa posebno prisutnom autorefleksijom, a prisutna je i ona autocitatološka veza sa autorom koju nalazimo i u poeziji Vita Nikolića.
… „ Žalosni moj Velimire
Aprilom stihuj primire
Lovim ti bol po zgarištu“…

Zbirka poezije Velimira Ralevića zanimljivog naslova “Panjevanje” objavljena je ove godine. Na temu što je to panjevanje učenici su imali različite asocijacije poput: “panjevanje je kad sjedi drvo na panj, pa se spanjevaju”, ili: “kad od dobrog drveta ostane samo panj, a dječaku treba panj da panjuju pod stare dane”… No, sam autor naslov zbirke objašnjava ovako: “možda je bolje ovo nihovo tumačenje. U njihovim godinama za mene je panj bio neki pjesnik; recimo svi smo učili pjesmu Albatros od Bodlera… taj pjesnik je u stvari to stablo koje stremi ka nebu; šta sve ima u svojim krošnjama: i ptice i gnijezda, a sredina mu ne da da ide u visinu i onda ga jednostavno posiječe i to je panj. Pjesnik-panj ima drugu varijantu a to je da korijenjem ide u dubinu i što više ide u dubinu, on se u stvari pentra u visinu. S druge strane, ja nekako volim da budem neki mostić između poezije za odrasle i poezije za djecu, a panjevanje je bila pjesma za djecu koju sam napisao davno, pa sam iskoristio taj naslov.”

U zbirci “Panjevanje” jedan od ciklusa nosi naslov “Palindromne pjesme” (čitaju se isto i od nazad), a otkud inspiracija za takav stvaralački poduhvat i igru riječima, Ralević odgovara: “to su eksperimeni u dječijoj poeziji i u poeziji za odrasle. U poeziji za djecu to je čitav ciklus u kojem ima i rebusa i zadataka da se u stihovima traže države, rijeke, planine, brojevi i sl. A što se tiče palindroma u poeziji za odrasle, to je recimo u srpskoj književnosti radio Raša Popov u mnogim ciklusima pjesama. Meni je to više bilo zanimljivo kao eksperiment…kao neka mogućnost različitog sagledavanja teksta.”

Polaznici radionice kreativnog pisanja koju vodi profesorica Zorica Joksimović u Narodnoj biblioteci Budve, na kraju večeri su recitovali svoje stihove inspirisane poezijom za djecu Velimira Ralevića i poklonili ih pjesniku.