Ilustracija, Foto: Pixabay

Kada povremeno ne bismo doživljavali neuspjeh, ne bismo bili u situaciji da naučimo nešto i to kasnije ispravimo.

Svi se različito odnosimo prema neuspjehu i manje-više svi o tome razmišljamo. Ali, ako počnemo da se opterećujemo neuspjehom, posljedice će biti loše po nas, jer će nam opasti nivo samopoštovanja, samopouzdanja i energije da bilo šta započnemo i dovršimo.

To se odnosi na sve oblasti života, od zasnivanja porodice do uspjeha u školi i na poslu, i uticaće na kvalitet našeg života.

Savremeno društvo bazira se na uspjehu. Ako previše obraćamo pažnju na to šta će drugi reći i pomisliti – a komentari u vrijeme društvenih mreža mogu da budu zlobni i uvredljivi – možemo početi da sumnjamo u sebe i svoje sposobnosti, da zaboravimo na sve uspjehe iz prošlosti.

Izbjegavanje svega novog

Psihički problemi će polako početi da se očitavaju i na fizičkom planu, jer će tijelo umorom i bolovima signalizirati da nešto nije u redu i dodatno nas odvući od onoga što bismo željeli da uradimo. Ako je takvih simptoma više, morali bismo da se potrudimo da promijenimo situaciju u kojoj smo se našli. Zbog strepnje osoba osjeća anksioznost kada treba da završi zadatke ili zadati posao, pa počinje da izbjegava sve što otvara nove mogućnosti i upoznavanje novih ljudi. To čini zbog straha od moguće osude, osjećaja sramote ili razočarenja.

Umjesto da se briga javlja povremeno, srazmjerno značaju događaja ili zadatka koji bi trebalo da se obavi, ona postaje hronična. Osoba gubi samopoštovanje, sebe doživljava kao manje sposobnu i vrijednu od drugih, postaje manje efikasna, a otpornost na neuspjeh je smanjena. Čak i mali neuspjesi, koji su normalni, doživljavaju se intenzivnije. Posao se otaljava ili se odugovlači njegovo započinjanje. Na kraju, takva osoba bespomoćno gleda u budućnost, ima osjećaj da više ne kontroliše situaciju u kojoj bi trebalo da nešto uradi. Zato počinje da izbjegava svaku situaciju za koju misli da može doživeti neuspjeh i za to nalazi različite razloge. To nije toliko ekstremno kao u slučaju ozbiljnijih psihopatoloških poremećaja, ali ovakva strepnja može poprimiti ozbiljne razmjere i ugroziti mentalno zdravlje osobe.

Strah od neuspjeha može se razviti u svakom životnom dobu, a pitanje predispozicija vezano je za uslove sredine i nasljeđe. Tako tome mogu da doprinesu preambiciozni roditelji, koji previše brinući stvaraju prevelik pritisak na dijete. Različite emocionalne traume mogu dovesti do straha od neuspjeha, ali i određeni biološki i genetski preduslovi za razvijanje pretjerane strepnje, odnosno anksioznosti.

Kao i u drugim situacijama, dosta toga zavisi i od sredine: kako je neko bio odgajan, s kim je provodio vrijeme, pod čijim je uticajem bio. Ako obeshrabrivanje dolazi sa svih strana, osobi je sve teže da pokaže inicijativu i da se usudi da nešto radi.

Uticaj sredine

Društvo takođe može osuđivati uspjeh, naročito u svijetlu sadašnjeg pojma uspješnosti, koji se mjeri materijalnim kriterijumima. To dovodi do stava u društvu da mogu uspjeti samo korumpirani, beskrupulozni ljudi, što je ekstremni stav i predstavlja moralnu relativizaciju, ali ujedno je i dobar razlog da osoba odustaje.

Šta može da se učini? Kao i uvijek, treba sagledati uzroke straha i razmisliti šta je to što želimo, pa se više usmjeriti na ciljeve, odnosno na ono u čemu želimo da uspijemo u odnosu na izbjegavanje neuspjeha. Umjesto o neprijatnim situacijama, neuspješnim događajima iz prošlosti u kojima se nismo snašli ili smo pogriješili, treba da se fokusiramo na situacije u kojima smo bili uspješni, a svako ih ima puno. Mnogo toga smo u školi ili kroz život naučili i uradili dobro zahvaljujući našim talentima i snagama. Da li ih sada zapuštamo i to neopravdano? Ako radimo sve na isti način kao i do sada, mala je vjerovatnoća da ćemo nešto promijeniti. Da li možemo da zamijenimo strah s nadom da ćemo biti uspješniji i time ohrabrimo sebe? Ako ne uspijemo sada, pokušaćemo drugi put. Svi imamo pravo na neuspjeh, isto kao što imamo pravo i na uspjeh.

Osoba koja ne može da se snađe sama treba da porazgovara s nekim koga cijeni, da sasluša novo ili potraži neko drugo iskustvo. U krajnjem slučaju tu je i stručna pomoć.

Izvor: N1