Foto: JU Muzeji i galerije Budve

Dio govora mr Dušana Medina

„Dame i gospodo, uvažena umjetnice, gospođo Hojnik, direktorice, gospođo Đurašković, dragi prijatelji, poštovaoci i ljubitelji umjetnosti,

Dijelim radost i zahvalnost što sam večeras ovdje i što, posredstvom moći koje umjetnost nosi, makar na trenutak, zajedno s vama, skrećem misli s nemilih događaja podno Lovćena, koji nas danima more i koji su nam društvo zavili u crno. U tešku crninu, korotnu i bolnu...

Metaforičnost i simboličnost crne opšte su poznati i, ne samo u našoj kulturi, nerijetko joj se (za razliku od njene binarne opozicije, čiste i vedre bijele) pripisuju negativni atributi. Ona je vjesnik i simbol smrti, mraka, noći, sijenke, vradžbina, tužnih događaja, bolesti i boli, trećeg jahača Apokalipse, „crnih misli”, dana, godina i hronika...



Kažimo sad nešto i o drugačijim značenjima i znamenjima koja crna nosi: crna je ne-boja i predstavlja odsustvo svjetlosnog spektra, a time i odsustvo svake boje kao takve. Suprotno tome, ljudskom se oku, pak, čini da je crna, ujedno, i zbir svih postojećih nijansi spektra, koje se, zajedno smiješane, stapaju u crnu. Tako bi crna mogla postaati i sve-boja.

Crna se, istovremeno, vezuje i za mističnost, magičnost, onostrano. Oličenje je i elegancije, otmenosti, ozbiljnosti, svedenosti, minimalizma, posebno u oblikovanju prostora, slike ili tekstila, što svjedočimo i na platnima iza nas. S njom se sve boje energetski i vizuelno dobro uparuju, posebno ne-boja bijela ili, pak, crvena boja, koja može da simboliše krv, erotiku, ljubav, ali i život. Bijela i crvena jedine su dvije ne-crne nijanse prisutne na izložbi.



S nama je večeras prisutna i jedna dama crne kose, odjevena u crno, s imenom u nijansi crvenog – Cvetka Hojnik, cijenjena umjetnica i profesorka iz Slovenije, s bogatim stvaralačkim iskustvom rada na tekstilu i odjeći, ali i u klasičnoj likovnoj umjetnosti. Njenu kreativnu sintezu tkanina–slika najbolje ilustruje opus postavljen u našoj petrovačkoj galeriji „Marko Krstov Gregović“.

U dvijema dvoranama Galerije, do kraja ovog mjeseca, zainteresovani posjetioci imaće priliku da detaljnije osmostre čak 19 likovnih radova gospođe Hojnik, rađenih nizom kombinovanih tehnika, na različitim materijalima, višedimenzionalno i u različitim formama – od manjih do monumentalnih kolažnih kompozicija. Na rubovima njenih radova smjenjuju se i nadovezuju osnovni geometrijski oblici: kvadrati, pravougaonici, krugovi i – što je određena novost u odnosu na autorkino pređašnje stvaralaštvo – oku naročito privlačna krivulja, elipsa.

Radovi su nastajali u godinama za nama, u bolnim, „crnim“ godinama, prožetim strahom, bolestima, tugom, patnjom, smrću... Stoga bi se moglo pomisliti da je crna rezultanta stanja u kojem se tada (a dijelom i sada) nalazilo ljudsko društvo (a moguće i autorka). Posebno ako znamo da se cio likovni ciklus koji je predstavljen naziva „Tamna strana“. Međutim, crna je na Cvetkinim radovima prisutna znatno duže nego što je pandemija korona virusa prisutna u našim životima.

Izložene slike karakterišu vizuelna težina i punoća, ali i materijalizovana reljefnost, višeslonojst i višedimenzionalnost. Na uobičajeno, dvodimenzionalno pravougaono slikarsko platno integrisani su sitni grumeni pijeska i zbijeni komadi tkanina različitih tekstura, kakvoća i refleksije (ali i njihove sjene), koje je kreatorka-autorka minuciozno tkala, krojila, filigramski ukrašavala i oslikavala u crno, tačnije u crne. Poneke je upotrebljene materijale čak reciklirala iliti ponovno oživljavala.

Gledajući u Cvetina platna čini se kao da svijetle naročitim sjajem, kao da nas, što naizgled može da zvuči paradoksalno, crna obasjava svojom svjetlošču. I to svjetlošću koja dolazi iz crnog na crnom. Ta svjetleća crnina koja izranja iz bijelih zidova stvara, ali i zahtjeva tišinu. Tišinu ljudskog uma i misli, utišanost njegovog tijela i pokreta. Odiše monumentalnošću i vapi da pred njom zastanemo, da joj se meditativno prepustimo i predamo, da nas uvuče u svoju beskrajnu čarnu dubinu (jer, crna je beskraj). Tek tada, umjetnošću transformisani i obasjani svjetlošću crne, možemo da vodimo nove životne dijaloge, za neko bolje danas i, nadajmo se, još bolje sjutra, u skladu sa nazivom izložbe – „Dijalozi“.

Na koncu, čestitam dragoj autorki, gospođi Cvetki Hojnik, ali i kustoskinji ove izložbe, koleginici Jasmini Lazović, te, naravno, organizatoru JU Muzeji i galerije Budve, na izuzetnoj umjetničkoj postavci! Sa željom da o njoj vodimo dijaloge, kako sa drugima, tako i sa sobom, proglašavam izložbu „Dijalozi“ otvorenom! ”

Izložba će biti otvorena do 28. avgusta 2022. godine.