Kroz građansko obrazovanje treba prevazići paternalističko viđenje politike svojstveno ovom podneblju i kod mladih osvijestiti aktivnu ulogu građanina kao nosioca suvereniteta. Umjesto njegovanja kulta ličnosti, potrebno je izgraditi stabilan društveni sistem zasnovan na funkcionalnim i otvorenim institucijama. Dio posla oko izgradnje jakih institucija i stabilnog društva pripada građanima.

Da bi se građani pojavili kao društveni akter potrebno je da prepoznaju zajedničke interese. Iste potrebe (za pravnom sigurnošću, zdravstvenom zaštitom, valjanim obrazovanjem,...) dijele svi članovi društva bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost. Kohezija zasnovana na građanskom principu jača djelatni potencijal društva. Umjesto da društvenu moć pojmimo kao nešto što dio društva posjeduje na uštrb „drugih“, sagledajmo je kao snagu jednog društva da mobilizuje resurse za postizanje kolektivnih ciljeva.

Ipak, moć predstavlja aspekt društvenih odnosa. Saradnja velikih razmjera zahtjeva organizaciju i upravljanje, što poprima oblik vlasti. Stoga, važan aspek građanske svijesti je kritički odnos prema vršiocima vlasti, odnosno prema onima kojima je na demokratskim izborima dat legitimitet da donose odluke za dobrobit društva u cjelini.

Socijalna kohezija je preduslov naprednog i skladnog društva, a predstavlja širok koncept na čije stvaranje utiču brojne politike kojima se podstiču socijalna uključenost, te razvija socijalni kapital. Socijalni kapital jednog društva uključuje institucije, odnose, stavove i vrijednosti koje upravljaju međuljudskim interakcijama i doprinose sveopštem razvoju.

Ključni činilac za uspješno funkcionisanje kohezivnih društava je visok stepen poverenja u institucije i prisustvo vrijednosnog konsenzusa, u suprotnom povećavaju se podjele, nestabilnosti i sukobi. Grupisanje građana po linijama podjela podriva koheziju društva. Neprevazilaženje podjela zatvara djelove društva u eho-komore, a upravo otvaranje kanala komunikacije preko institucija omogućava dogovaranje na nivou društva u cjelini i prepoznavanje zajedničkih ciljeva oko kojih se gradi opšti društveni i vrijednosni konsenzus.

Jake institucije predstavljaju preduslov za razvoj socijalne kohezije u društvu i one treba da osiguraju da građani budu uključeni u društvene procese, da se društveni dogovori i propisi sprovode i da stvaraju okvir za lični i društveni napredak, kao i osjećaj pravednosti i sigurnosti u društvu.

Pretpostavljeni ograničavajući faktori za razvoj jakih institucija u kontekstu crnogorskog društva:

- Kulturološki faktori

Kao malobrojno, crnogorsko društvo je kroz istoriju uspostavljalo društvenu koheziju uglavnom na neposredan, neformalan način. Taj “društveni lijepak” su bile jake rodbinske i plemenske veze. Tome treba dodati i negativno nasleđe komunizma u smislu građanskog pasivizma. Tek u skorijoj istoriji, crnogorsko društvo se nedvosmisleno opredijelilo za demokratsku društvenu tranziciju i za izgradnju jakih institucija koje će preuzeti ulogu “društvenog lijepka”. Da bi se ta tranzicija odvila potrebno je da institucije budu otvorene, funkcionalne i da pružaju svakom građaninu pravnu sigurnost i jednak odnos.

- Birokratska neefikasnost

Ukoliko sistem ne funkcioniše na zadovoljavajući način, pojedinac će vaninstitucionalnim strategijama pokušati da zadovolji svoja prava i životne potrebe. U tom kontekstu, neefikasne institucije održavaju u životu neformalne strategije koje su podržane rodbinskim (nepotizam) i prijateljskim (kronizam) vezama, kao i političkim kanalima (partitokratija), što nikako ne može biti društvo jednakih šansi.

Kao protivteža ovim ograničavajućim faktorima za izgradnju funkcionalnih institucija stoji snažan društveni konsenzus u crnogorskom društvu oko evropskih integracija i izgradnje demokratskog društva jednakih šansi. Razvoj svijesti o tome da jedino društvo jednakih šansi može da dovede do prosperiteta i da se ono gradi kroz jake institucije je od krucijalne važnosti.

Izgradnja jakih institucija je složen proces. S jedne strane, neophodni su napori donosioca odluka i stručnjaka, a s druge, uključivanje pojedinaca kroz razne vidove građanskog aktivizma, dok se svijest o aktivnoj ulozi građanina razvija građanskim obrazovanjem. Takođe, razvijena građanska svijest potire podjele, te razlike cijeni kao bogatstvo društva.

Dakle, samo obrazovanjem se njeguje građanin otporan na populizam koji razlike pretvara u podjele. Konačno, građanskim obrazovanjem se ojačava kapacitet našeg društva da postigne razvojni skok od društvenog umrežavanja zasnovanog na nekoj zajedničkoj osobini i autoritetu do umrežavanja po građanskom principu zasnovanog na bezličnim normama koje brane društvo od anomije i dezintegracije.