Prema najnovijim podacima koje je objavila Organizacija Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu (FAO), procjenjuje se da u 2023, prosječno 735 miliona ljudi pati od gladi ili pothranjenosti u svijeta, a velika količina jestive hrane se gubi ili baca. Hrana se gubi i rasipa duž cijelog lanca hrane, od proizvodnje preko rukovanja, transporta, skladištenja i distribucije, a zatim i konzumacije.

Prema podacima Programa Ujedinjenih nacija za zaštitu okoline, navike u domaćinstvu uzrok su bacanja gotovo 570 miliona tona, hrane svake godine u svijetu. Uzroci bacanja hrane su brojni, uključujući individualne, socijalne i društvene. “Stoga suzbijanje rasipanja hrane zahtijeva mjere na različitim nivoima, te zajedničko i koordinirano djelovanje prehrambenih poduzeća i kreatora politike,” rekao je Robert van Otterdijk, FAO-ov službenik za agroindustriju.

Europska unija predložila je nacrt mjera usmjerenih na smanjenje bacanja hrane duž čitavog lanca snabdijevanja hranom i u domaćinstvima. EU zahtijeva od svih 27 članica da smanje bacanje hrane za 10% u preradi i proizvodnji do 2030.Restorani, prehrambeni servisi i domaćinstva, koji zajedno bacaju procijenjenih 10% hrane kojom se snabdijevaju, moraju smanjiti otpad za 30% u istom vremenskom roku.

Domaćinstva su najveći izvor bacanja hrane u EU, sa oko 53% ukupnog otpada, prema Eurostatu. Oko 59 miliona tona hrane, gotovo 131 kg po stanovniku godišnje se baci u EU-a, što iznosi približno 132 milijarde eura, prema podacima EU-a. U međuvremenu, oko 32,6 miliona ljudi ne može priuštiti kvalitetan obrok svaki drugi dan.

U skladu sa Agendom o održivim ciljevima UN-a, cilj je da se do 2030. godine prepolovi rasipanje hrane po glavi stanovnika globalno, kako na nivou maloprodaje tako i na nivou potrošača, te smanje gubitci hrane u proizvodnji i lancu snabdijevanja.

Godišnje se u svijetu proizvede znatno više hrane nego što se može pojesti. Samo u Europskoj uniji proizvede se gotovo 90 miliona tona otpada od hrane.

Vlade širom svijeta preduzimaju mjere kako bi smanjenjile rasipanja hrane, a neke države članice EU nastoje podstaći doniranje hrane omogućavanjem poreskih odbitaka. Primjeri poreskih olakšica neto knjigovodstvene vrijednosti donirane hrane u Francuskoj iznosi 60%, a u Španiji 35%.

Zemlje EU-a predane su UN-ovom cilju održivog razvoja da se do 2030. prepolovi bacanje hrane po glavi stanovnika u maloprodaji i kod potrošača.

Europska unija predložila je nacrt mjera usmjerenih na smanjenje bacanja hrane duž čitavog lanca snabdijevanja hranom i u domaćinstvima. Europska komisija predložila je s’ tim u vezi zakon, ne samo da bi sačuvala hranu za ljudsku ishranu već bi takođe smanjila uticaj hrane na okolinu i pomogla kompanijama i potrošačima da uštede novac, procijenjenih 400 eura u prosjeku za 4-člano domaćinstvo. Ključna prekretnica je što Evropa postaje prva regija u svijetu koja je usvojila pravno obvezujući cilj, smanjenja bacanja hrane.

U Crnoj Gori se procjenjuje da se godišnje baci 83 kg hrane po glavi stanovnika, što čini ukupno 51.988 tona hrane koja završi u smeću.

Potrebne su nam mjere podsticanja smanjenja nastajanja otpada od hrane, podsticanje društvene odgovornosti prehrambenog sektora, podizanje svijesti i informisanosti potrošača o planiranju i smanjenju nastajanja otpada od hrane kao i praćenje količine otpada od hrane.

Mali proizvođači dio su rješenja. Kupovina lokalnih proizvoda omogućuje potrošačima da pomognu u borbi protiv smanjenja bacanja hrane.

Obzirom na poznate činjenice, da je u Crnoj Gori svaki četvrti odrasli i svako treće dijete u zoni siromastva, postavlja se pitanje kako je moguće da se država, ne inicira Strategiju za smanjenje bacanja hrane što bi za posledicu imalo smanjenje broja ljudi u potrebi za hranom, doprinijela ekonomičnijem poslovanju i zaštiti životne sredine.

Problema bacanja hrane se ne smije ignorisati, moramo podići svijest građane o problemu stvaranja prekomjernog otpada kao i potrebu razvijanja odgovornosti proizvođača, trgovačkih lanaca, uvoznika hrane i ugostiteljskih i hotelskih objekata. Moramo organizovano, sistemski djelovati na državnom nivou kako bi se olakšalo doniranje i distribuciju hrane. Pored toga što bi se na taj način smanjio otpad, zaštitila životna sredina, osiguravaju se obroci onima kojima je to neophodno. Osim toga, promjena obrasca potrošnje koja intenzivno troši resurse, zahtijeva motivaciju ljudi da preispitaju svoje svakodnevne navike, kao i znanja i vještine za to. Rasipanje hrane ostaje jedan od najhitnijih izazova našeg vremena, saopšteno je iz Banke hrane.