Božidar Ivanović Foto: facebook

Stoni tenis, pa tek onda šah

Božidar je sedam godina trenirao stoni tenis, a pošlo mu je za rukom da bude i prvak Crne Gore i to dva puta. Sa 15-16 godina počinje ozbiljnu priču sa šahom, što je za neke sadašnje pojmove relativno kasno, za neki ozbiljan rezultat. Iznenadjujuće je ušao u svijet šaha i počeo brzo da pravi dobre rezultate, što mnogi nisu mogli da vjeruju, da u tako kratkom vremenu može postići toliki napredak. Njegova želja je bila igrati i uživati, a rezultati će doći ukoliko vrijediš.

Šah prije i sad, šah u Crnoj Gori

Crna Gora je imala vrhunsku šahovsku tradiciju a potvrda toga je organizacija velikih turnira u Nikšiću, Baru, Budvi, H.Novom, Cetinju i dolazak najboljih šahista svijeta, pojava presjednika federacije, čak i veliki broj crnogorskih građana koji su igrali veoma dobro. U današnjem vremenu rijetkost je vidjeti nekoga da igra šah u kafiću ili na nekom drugom mjestu kako je to prije bilo. U današnjici se to odvija preko mobilnih telefona sa nekim nevidljivim protivnikom, a šah je ustvari sudar dva karaktera koja sjede jedan preko puta drugog za stolom, potpuno druge šahovske verzije, misaona igra, kakav karaktar takva i igra.


Foto: printscreen

Bonja ne shvata današnji šah koji virtuelno ne može da se poredi sa pravim šahom, ne vidi svrhu uživanja, otuda i potez da se povuče iz igre, nedostatak želje i motivacije glavni su okidači, jer to nije šah kojim se on bavio. Svoje veliko iskustvo počeo je da prenosi u knjigama koje piše o šahu, bogastvo iz vremena kada se igrao misaoni šah želi da prenese na svakog koga to interesuje.


Foto: printscreen

U prošla vremena se šah igrao iz ljubavi, sad ljudi pokušavaju da žive od njega. U prošlom vremenu je donosilo igru ljekara, profesora, uglednih ljudi iz zadovoljstva, danas je to strogo fokusirano na šah više memorijski nego misaona igra. Totalno je dobio neku drugu dimenziju igre, nažalost mnogo drugačiju od prethodne. Značenje šaha u školama trebalo bi da bude na zavidnom nivou, kako fizičke aktivnosti održavaju organizam zdravijim, tako i šah daje mentalnu energiju da mozak ostane stalno u funkciji.

Status šahista u Crnoj Gori je zakonom o sportu u potpunoj diskriminaciji. Tako da crnogorskim šahovskim velemasjstorima ostaje da se bore i da idu u druge zemlje da igraju, na liniji preživljanja.

Tajne šaha

Bonja je u periodu od 1998. do 2008. godine bio urednik i voditelj televizijske emisije Tajne šaha. Emisija se bavila rekonstrukcijom i komentarusanjem velikih partija koje su odigrane u istoriji šaha. Sadašnje vrijeme sve te partije mogu da se nađu na internetu, ali bez komentara, što je velika razlika u praćenju i uživanju, od strane velemajstora kakav je Bonja. Kolika je važnost emisije bila dovoljno govori, jer sport kojeg nema u medijima i na televiziji kao i da ne postoji. Pričajući priče i anegdote o velikim majstorima šaha privukovao je i držao pažnju gledaocima kraj malih ekrana, potvrda svega toga stizala je pohvalama i od građana kad bi ga srijećali u gradu.


Foto: printscreen

Priznanja, titule, pisanje knjiga

Pregršt priznanja i titula su iza Božidara, može se pohvaliti da je pored već spomenutog prvog šahovskog velemajstora u Crnoj Gori, obavljao je funkciji ministra sporta u vladi Crne Gore, zatim presjednika šahovskog saveza Jugoslavije, dobitnik je 13-to julske nagrade kao najbolji sportista države. Osvojio je pet puta šampionat Jugoslavije u šahu, a 17 puta je bio najbolji u Crnoj Gori, prvak Crne Gore u stonom tenisu dva puta, a fenomenalnu karijeru je zaokružiom sa dvije osvojene srebrne medalje, na Evropskom prvenstvu 1982. godine, a nakon toga i na Svjetskom prvenstvu 1983. godine u veoma jakoj svjetskoj konkurenciji.

Knjiga koju je napisao posvećena Robertu Fišeru (po Bonjinom mišljenju najveći šahista svih vremena) koji je doživio životnu tragediju inspirisao je Bonju za pisanjem. U knjizi je opisao Fišerov hod po 64 crno-bijela polja života i šaha. Opisane su 64 priče i 156 partija sa uvodnim tekstovima i komentarima. Ne samo o Fišeru nego o mnogim drugim asovima prošlosti. Fišera je opisao kao nezaobilaznu ličnost u svim šahovskim pričama i dešavanjima u prošlosti i sadašnjosti. U pisanoj formi opisuje da je za sobom ostavio mnogo besmrtnih partija da gledamo i divimo se njegovom umu koji je unio svoju genijalnost u hram šahovske umjetnosti.

Sin čuvenog pjesnika Aleksandra Lesa Ivanovića

Spomenik koji je na Cetinju napravljen u čast velikog pjesnika Aleksandra Lesa Ivanovića, Crna Gora se na neki način odužila ovom čuvenom stvaraocu. Ta priča je zanimljiva jer upravo šahovski velemajstor Bonja je Lesov sin, ali koliko god da je Bonja bio uspješan šahista uvijek ga je pratilo to da je Lesov sin. Doživljaj otvaranja spomenika svog oca, opisuje kao povratak u mladost, osjećaj mu je bio dječački, šetajući gradom srijećao je ugledne cetinjske profesore, slikare, ljekare, inžinjere, sportiste, i upravo se tu prisjetio Cetinja, svoje mladosti, grada koji mu je stvarao najveću inspiraciju, dan koji mu je izgledao da se Cetinje vraća starom sjaju. Vjerovatno da će pisci i šahisti biti uzori nekim novim generacijama jer danas nažalost to nijesu.


Foto: Prijestonica Cetinje

Izvor: Wikipedia, Knjiški ljudi emisija- Gradska RTV Podgorica, Link emisija RTCG

S.M.