Foto: Radio Kotor

Pitanje je da li Crna Gora ima nekog od mlađih automobilista da naslijedi popularnog Bata.

Susret sa volanom

Kada je 19. februara 1958 godine rođen Željko Banićević, niko nije slutio da je rodjena zvijezda nasih auto staza sa blistavom karijerom.Kako je živio na primorju tačnije u Risnu, gdje su sportovi na vodi prioritet, a lopta glavni rekvizit, on se ipak odlučuje za sport na drumu. Iako je odrastao pored mora, već kao dijete pokazuje interesovanje ka automobilima i ogromnu želju da upravlja istim. To odusevljenje, kada se nalazi za volanom, zaintrigiralo je njegove roditelje, koji mu kao dvanaestogodišnjaku kupuju prvi auto – Fiat 1300. Reli “Mladost” ili “Štafeta mladosti”, koja se mogla voziti bez vozačke dozvole, bila mu je veoma zanimljiva i rado joj se priključivao. Zahvaljujući tim druženjima, vožnjama i brzinama koje je svakodnevno uvećavao, već tada je shvatio da njegova strast prelazi iz hobija u profesionalno bavljenje automobilizmom.


Foto: Radio Kotor

Prva trka u karijeri u čuvenoj Fići

Prvu trku, bez vozačke dozvole, u čuvenoj fići vozio je sa nepunih 18 godina. Iako prvi put na stazi “fića”, u veoma jakoj konkurenciji, osvaja medalju. Smatrajući sebe neprikosnovenim vozačem, osvojenim trecim mjestom Bato nije bio u potpunosti zadovoljan, očekivao je bolji rezultat. Međutim, upravo ta prva trka i to trece mjesto predstavljaju odskočnu dasku za ovog mladog čovjeka u postizanju sve boljih rezultata. Nedugo zatim počele su da se nižu pobjede, i tako 25 godina zaredom na šampionatima bio je najbolji u različitim kategorijama. Podršku najbližih i faktor sreće, koje opasan sport podrazumijeva, ovaj hrabri čovjek uvijek je imao, što dokazuju i njegove nagrade.

Titule i priznanja tokom impozantne karijere


Foto: Radio Kotor

Mnogo priznanja i nagrada vezuje se za ime Željka Banićevića. Nakon nezavisnosti Crne Gore 2006 godine bio je najuspješniji automobilista u Jugoslaviji sa najviše pobjeda iza sebe. Samo na brdskim trkama osvojio je 110 pobjeda, ne računajući drugo i treće mjesto kojih je bilo mnoštvo. Osvojio je 25 šampionskih titula, od čega 21 u različitim klasama, a 4 u generalnom plasmanu. U crnogorskom prvenstvu broji preko 35 titula. Međutim, tačan broj pobjeda u Crnoj Gori i Jugoslaviji teško je izračunati, ali osvojenih više od 800 pehara i medalja dovoljno govori o Željkovoj dominaciji u autosportu.


Foto: Radio Kotor

Lovćen kao omiljena trka, najveća konkurencija vozača


Foto: Radio Kotor

Svaka trka u Jugoslaviji za Željka je imala poseban značaj, ali kaže da je živio za trku na Lovćenu, po čijoj je stazi Crna Gora bila prepoznatljiva. Naravno ne smije se izostaviti staza u Kotoru na kojoj je započeo karijeru. Lovćen mu je ostao upamćen kako po dobrom, tako i po lošem, jer je bilo raznih pehova, kao i u svakom sportu. Sjećajući se Lovćena, Željka je najviše fascinirao broj gledalaca koji je pratio tu sportsku manifestaciju. Tih 50000 gledalaca sada je teško zamisliti na nekoj sportskoj manifestaciji u Crnoj Gori. Nažalost, poslednjih godina trka na Lovćenu nije se odrzavala, što jasno govori o trenutnoj situaciji u crnogorskom autosportu. Imao je, kako ističe, veliku konkurenciju u različitim klasama u Jugoslaviji. Među najvećim konkurentima bili su mu Vesnić iz Titovih Užica i Pavle Komnenović, a od crnogorskih automobilista ističe Franja Kunčera, Gorana Asanovića, Bakrača i druge.

Iako pored velikog broja vozača, crnogorske vozače smatrao je veoma konkurentnim. Željko je pak iz svojih trka većinom izlazio kao pobjednik, a konkurente je uvijek cijenio i poštovao. U to vrijeme bilo je po 30 automobilista u klasi dok ih je danas dvojica ili trojica, ali ne samo u Crnoj Gori, vec i u okruženju.


Foto: Radio Kotor

Skup sport, ne mnogo isplativ

Kako su autotrke individualni sport za naše uslove potrebno je mnogo novca i velika podrška, kako porodice i prijatelja tako i sponzora. Što se tiče podrške kaže da nije izostala, jer bez nje i finansija, realno ne bi se mogao baviti automobilizmom. Veliku podršku imao je od porodice i prijatelja, zatim od AD “Jugopetrol”, Opštine Kotor, a u sponzorsku pomoć pružala mu je i “Ina Crna Gora”, za koju je vozio, “Optima”, “Lovćen osiguranje” i još drugih sponzora. Kao vrhunski sportista 12 godina je imao stipendiju od Opštine Kotor, što je rijetko ko mogao dobiti u tom periodu. Nažalost, poslije 12 godina ista mu je ukinuta. Pored obećanja da će biti produžena, to se nije desilo.

Omiljeni pehar, medalja, priznanje i čuvene zlatne i dijamantske kacige


Foto: Radio Kotor

Na početku svoje karijere poznavajući svog klupskog kolegu, Pavla Komnenovića, koji je prije njega počeo da se bavi automobilizmom, i koji je imao 100 osvojenih pehara, rekao je sebi: “Кad bih ja uspio da ostvarim taj rezultat prestao bih da se takmičim.” Međutim, osvojenih preko 800 medalja, pehara i priznanja govore više od hiljadu riječi. Prva titula je došla 1986 godine na Jahorini. Ostaje u sjećanju iz razloga što su se tri takmičara borila za šampionsku titulu. Čak dva autobusa navijača organizovano je pošlo iz Kotora. Bilo je teško, čak sedam takmičara je završilo u šest desetih sekundi, što je nevjerovatna rijetkost. Svaka titula, pehar ima posebno značenje: prva šampionska titula, onda prva zlatna kaciga, pa druga, pa šesta, prva dijamantska kaciga i tako redom. Bato se može pohvaliti da je prvi u istoriji automobilizma u Crnoj Gori koji je to osvojio, a osvajanjem druge dijamantske kacige postao je jedinstven slučaj.


Foto: Radio Kotor

Automobili i klase

Prvi automobil u kojem je sjeo bio je Fiat 1300, sa kojim je učestvovao na prvoj trci. Sa Fiatom 128, kojih je 1980-te bilo samo dva u Crnoj Gori, bio je prvak Crne Gore tri puta, zatim je vozio Zastavu 101, Fiat 125, Fiat 132, Golf, Reno Clio, takođe dvije Honde u dvije različite klase.


Foto: Radio Kotor

Treba istaći Hondu Akord, jedinstveni auto kojeg više nema u Crnoj Gori, u kojoj je volan bio na desnoj strani, no Bato se njome nije proslavio. Jedan od poslednjih auta, koje je vozio bio je Volkswagen Polo iz 1980-te godine, u kojem je zanimljivo, bio ugrađen motor od motocikla. Sa njim je uspio da šest godina zaredom bude prvak u Crnoe Gore i uzme dvije zlatne kacige.


Foto: Printscreen

Funkcija, budućnost automobilizma u Crnoj Gori

Kao član Kotorskog kluba od 1976 godine može se pohvaliti da nikad nije vozio za druge klubove, a rezultati su pokazali o kakvom klubu je riječ još u Jugoslaviji. Kao dugogodišnji predsjednik kluba može se pohvaliti titulom presjednika Skupštine kluba, tako da i pored sportskih titula ima i ovih drugih.

Tu je uvijek da podrži svoje kolege baš kao i automobolizam kako bi mladjim automobilistima ostavio bolju situaciju. Funkciju prihvata ozbiljno, ali sa zadovoljstvom. Pokušaće da sa svima zajedno vrati auto sport na poziciju kojoj pripada. Kao predsjednik Auto i karting saveza osnovao je novi savez, i nada se realizaciji makar tri trke koje su potrebne da bi šampionat bio proglašen, radi na poboljšanju situacije baš kao i njegov tim saradnika, koji svi zajedno čine volonterski tim, u nadi da će u narednim godinama imati veću podršku sponzora i države.

Kada je riječ o budućnosti automobilizma, Željko se nada da će ići uzlaznom putanjom i da će se u budućnosti napraviti još veći zajednički uspjeh kada je ovaj atraktivni sport u pitanju. Automobilizam je u periodu od 1994 do 1996 godine bio među sportovima koje je država podržavala i nada se da će se ta podrška ponovo vratiti, jer smatra da Crna Gora ima vrhunske mlade automobiliste koji predstavljaju ne samo gradove već i cijelu državu.


Foto: Radio Kotor

Nagrada od Auto moto saveza Crne Gore, koju je dobio kao posebno priznanje za najboljeg automobilistu Crne Gore svih vremena, dovoljno govori o kakvom se sportisti radi i teško da će biti dostignut.



S.M.