Foto: Privatna arhiva

A imao je i od koga da naslijedi jer su mu otac i stric bili vaterpolo treneri a djed jedan od pionira vaterpola u Kotoru. To mu je dalo dodatnu motivaciju da konstantno napreduje i nadmaši svoje predake.

Počeci u Kotoru i sportski geni u porodici

Vaterpolo za Mirka i njegovu čitavu porodicu predstavlja sve. U njihovoj kući uvijek je bio prisutan, i dalje je. Kotor u njegovim počecima nije nudio previše sportova i nije imao prevelik izbor, iako je Mirko imao smisla i talenta za ostale sportove.

To je period u kom su sve generacije u Kotoru probale da se bave vaterpolom. To je bilo predodređeno za njegov uzrast, za njega posebno, jer je za porodicu Vičević vaterpolo stil života, što ga posebno raduje i čini ponosnim. Mirko i sinovi njegovog brata uključeni su u vaterpolo vode i pokazuju dosta dobre rezultate. Najbitnije je da to vole i nada se da će nastaviti ozbiljno da se bave vaterpolom.

Sadašnji ambijent za sportsko usavršavanje mnogo je drugačiji nego što je bio 70-tih i 80-tih godina. Nemoguće je zamisliti ono što je uradila ekipa Primorca 1986. godine, kada su sa Kotoranima u ekipi gradu pod Vrmcem donijeli titulu i Kup SFRJ. U onoj zajedničkoj državi bilo je izuzetno teško tako nešto ostvariti, sportski podvig kakav se danas teško može zamisliti ili uporediti sa nekim drugim uspjehom.


Foto: Printscreen

Do 23. godine osvojio sve

Sa samo 18 godina dočekao je debi na najvećoj sceni. Bio je to početak lansiranja tada talentovanog Kotoranina u vaterpolo sferu. Među 13 odabranih za Svjetsko prvenstvo uspio je da uđe u ekipu nakon povrede Milivoja Bebića. Zatim je u Madridu dokazao da ništa nije bilo slučajno, opravdavši mjesto u timu trenera Ratka Rudića i uspjevši u finalu da postigne gol kojim je Jugoslavija izborila produžetke u kojima je kasnije savladala Italiju i stigla do svjetskog vrha. Tada je shvatio da će vaterpolo postati njegov život. Bilo mu je u podsvijesti da će vaterpolo biti njegov životni put ali nije mogao imati jasnu sliku, jer je teško donositi takve odluke sa 18 godina, a pritom biti odličan đak u tadašnjoj kotorskoj Gimnaziji i pred upis na fakultet. Upravo te godine morao je ići na odsluženje vojnog roka koje mu je godinu dan usporilo rad bez obzira koliko god su reprezentativci imali mogućnost da treniraju.

Njegov put su definitivno olakšali pogodak u finalu Svjetskog prvenstva i titula koju je osvojio sa Primorcem i tako potvrdili njegov životni izbor. Igrao je prije toga za mladu i juniorsku reprezentaciju.

Mirko Vičević nakon Madrida nikad nije bio više van 13 odabranih igrača moćnog sastava Jugoslavije. Koliko je tim bio moćan dovoljno govori da je 1988. u Seulu osvojeno olimpijsko zlato, zatim 1991. u Pertu još jedna svjetska titula, a iste te godine, iako u turbulentnom momentu i sastavu zbog političke situacije, i evropska kruna u Atini. Mirko je grao značajnu ulogu u svemu tome.

Sa Jadranom iz Splita osvojio je poslednje prvenstvo Sfrj. Bila je to veoma plodna i značajna godina za njega. Pored Mirka u timu u pohodu na evropsko zlato bio je i njegov brat Željko. Jedna porodica dala je dva šampiona, rijetkost ali i velika čast za Kotor koji je znao da proslavi uspjeh svojih heroja. Kotor je uvijek znao da prepozna velike rezultate uz najveće emocije i vaterpolo snagu.

Italija i Savona kao druga kuća

Do 23 godine života uspio je da osvoji sve što nekom ne uspijeva ni za cijelu karijeru, ali glad za uspjesima nije nikada prestajala. Veoma je uspješan bio i u klupskom vaterpolu. Igrajući u Italiji 16 godina nikada nije bio ispod petog mjesta u timu čiju je kapicu nosio. To je predstavljalo kvalitet u najjačoj ligi na svijetu. Uspio je da bude šampion sa Savonom i sa Brešom, a nosio je i kapicu Pro Reka dvije godine.


Foto: Printscreen

Kratku epizodu imao je i u Barseloni, ali od svih sredina u kojima je bio i igrao najviše mu je prijala Savona koja je za njega bila praktično njegova druga kuća. Tamo je proveo veliki dio svog života, bio je i u Breši sedam godina, ali između ta dva grada Savonu je izabrao kao bliskiji. Tamo je počeo inostranu karijeru, a sama činjenica da je na moru činila je sredinu sličnom sa njegovim Kotorom. Primorski ambijent mu je najviše odgovarao.

Sa ekipom Breše je osvojio tri LEN Kupa i bio prvak Italije što je predstavljalo veliki uspjeh, jer se dolaskom nekoliko iskusnijih igrača Breša pozicionirala na karti evropskih klubova. Prije toga bila je u drugoj ligi bez zapaženih rezultata.

Saradnja sa najvećim trenerima i trenerski početak

Tokom karijere Vičević je sarađivao sa vrhunskim trenerima. Svoju karijeru započeo je pod komandom oca i strica Slobodana i Pavla. Iz reprezentacije za saradnju najviše su mu prijali Ratko Rudić i Nikola Stamenić, a što se tiče klubova u kojima je bio Zoran Mustur, Klaudio Mistranđelo, Enco D Anđelo, sve velika imena vaterpolo sporta.

I sam Mirko krenuo je u trenerske vaterpolo vode. Počeo je rano i relativno brzo je postao juniorski prvak Italije. Igrači iz te juniorske ekipe su kasnije bili šampioni svijeta sa Italijom u seniorskoj konkurenciji i može biti vrlo ponosan na taj rad i rezultat istog. Nakon okončanja igračke karijere sa Vaterpolo akademijom Katar uspio je da osvoji evropski LEN kup. Rezultat za svako poštovanje imajući u vidu da je ekipa Katara osnovana tek godinu i po dana prije toga i taj uspon je ostao zabilježen.

Takođe je bio selektor mlađih kategorija Crne Gore i može se pohvaliti osvajanjem Evropskog prvenstva 2013. godine na Malti. Upravo iz te generacije više igrača sada nastupa u seniorskoj reprezentaciji Crne Gore.

Kuća slavnih kruna karijere

Možemo reći da je kruna blistave karijere stigla 2022. godine kada je sredinom oktobra zvanično postao dio Kuće slavnih vodenih sportova. Kotoranin je dotakao nebeske visine.

Već 2019 godine dobio je vijest o prijemu u Kući slavnih i posebno se obradovao jer je već mislio da do toga neće doći iz razloga što je kandidatura za prijem podnesena 2010 godine. Biralo se između mnogo asova, a članovi komisije pretežno su bili iz Južne Amerike i mislio je da plivanje i plivači imaju veću prolaznost kod žirija, što je i donekle ispravno. Kako su godine prolazile smanjivao se i optimizam da će se naći tu. Na kraju je ipak stiglo priznanje, ogromna čast. Na Floridi je primio nagradu i obavio ceremonijalni dio.


S. M.