Kosa, obrve i trepavice su mi od mikro kristala soli satkane, a boju kore masline poprimile.
Iz očiju mi Jadran poteče, preko kože bijele, isto kao ona morska pjena, na jagodicama poljubljene od strane sunca, padajući sa dna vilične kosti, oštre kao ovaj krš iz kojeg iznjedrih.

Sa usana boje škrlatina, pukne zvonak glas k'o pjesma mora, koji može i južina da postane, ako mrkne preko Jadrana.
Pokret mi je košćela koju maestral tjera na graciozni ples.
Dodir mi je pupoljak žuke, a prsti što ga spuštiše, kao njena pritka, tanki i dugački, elegantni.
Pogled mi je nebo iznad Jadrana. Da te milina uhvati kad je vedro, i da ti mrkne, kad i ono mrkne.

Duša mi je, kao pijesak što se presijava na plaži, i kao maslinovo ulje od kojeg se presijava koža, ljekovita.
Ja sam dijete krša i mora, oaze su mi busenite livade mirišljavih trava, ja sam dijete sunca i vjetra. Podigoh se na ledenu izvorsku vodu, maslinovo ulje i žučenicu, šipak i nerandže, ruštule, padošpanj i štrudel s' dosta cukra i cimeta.
Koža mi miriše na primorje, i nijedan alhemičar taj miris u bočicu ne može presut.

Primorkinjom se zovem, i ovo je moje blago, moj imetak, i moji korijeni. Ovo je sve što jesam, i sve što ću biti, na početku, i na kraju.

Pitomina, a i divljina, i gorštak i sinjorina, kako mi na 'm pa'ne, zato što sam pimorkinja.
I za to ti, zemljo, majko, hvala.