23-09-2019

Jesen će - Ivona Medigović

U vazduhu se osjeti da jesen će, kada u kasno ljeto padaju najmirisnije kiše, za njima ostane svježina, koja potraje dovoljno da se sa praga, prije nego izađeš nadvor u predvečerje, vrneš u kuću po duge rukave, jer jesen će. Jesen će..Sa zemlje se podiže slatkast miris suvih smokava koji se lijepi za nepce. I u širokom luku zaobilaziš gajbe iz kojih prebučuju grozdovi škurog vranca, na kojima se roje pčele i stršljeni, a koje je otac ostavio "da se osunčaju" prije nego ih samelje.


Jesen će, baba zadovoljno konstatuje rod maslina, čiju količinu odmah preračunava u ulje, dok brzinom svetlosti guli breskve za slatko. Poručuje ti da se počastiš i ubereš od onog grožda, njoj omiljenog, za koje znaš da ga je iz roda donijela ubrzo pošto se udala, i čiji se grozdovi, iznad male tarace iza kuće, sada na svjetlosti sunca zlate. Dok na taraci ti ispod zuba pucaju zlatna zrna zrelog grožda, i u daljini se čuje kreket žaba koje se nadaju kiši, gledaš u krošnju mandarine tako intenzivne tamno zelene boje čiji hlorofil odmara oči.

I primjećuješ u gomili lišća prvu voćku, pa drugu, i treći, i otrkiva se puna krošnja plodova boje iste kao list, još nezrelih, zakamufliranih, prirodno još sakrivenih, jer jesen će.

Jesen će, trava se opet kosi jer je živnula posle kiša, i u zraku sunca koje zalazi se vidi ples roja mušica, koje se na istu skupljaju, opijene aromatičnim mirisima mirišljavih trava.
Jesen će, vreva ljeta je pasala, vazduh je lakše udanuti i sada stojiš kraj mora udišući ga punim plućima, onako da možeš osjetiti kako krvotok dopunjuješ česticama soli, jer one su tu vazda i pripadale, i konačno se osjetiš cijelim.

Od sunca više ne zamičeš u hlad maslina, palmi ili primorskih borova, već mu se prepuštaš u bilo koje doba dana, i dopuštaš mu mile zrake na svojoj koži, i voliš ga tako pitomog, jer jesen će.
Jesen će, jer kada zatvoriš oči i nos zaroniš u novu knjigu, možeš da čuješ školsko zvono i dječiju graju. Pod prstima možeš da osjetiš praškasti trag ostao od krede, i posvećeno slažeš bojice po koloritu, a počasno mjesto, odmah pored grafitne olovke, ostavljaš biseru svoje kolekcije takozvanoj "šarenoj" bojici.

Napeto čekaš da zvoni za kraj časa, da odjuriš u knjižaru po tofite od kupine, i samo još jednu gumicu u boji. I na povratku iz škole sa guštom ispijaš sok, uzet iz frižidera prodavnice, koristiš što još vrlo kratko smiješ da piješ hladno, jer jesen će.

Jesen će, džepovi trenerki se u žurbi pune zinzulama, u pauzi između partija žmurke u naselju. Jesen će, i sa sjetom preko ramena u ljeto gledaš, koje mnogo više od jeseni voliš, ali ovaj put nekako se lako sa njime opraštaš, jer ovaj put nešto lijepo ti zbori.. Da jesen će.