Foto: PrtSc

"Prva moja sjećanja na Stari grad su mali kombajni koji su vukli automobile i služili za prevoz matrijala, šuta, kamena, cigli, bila je tu i dizalica i tada je bila obnova nakon zemljotresa", kazao je Antonioli.

Početak dječaštva pamti po rivi, uzimanju barke od roditelja bez dozvole i brojih nestašluka vezanih za primorsko mjesto.

"Nije bilo pametnih telefona i tehnologija, more i priroda u ovom gradu su bili fenomenalni i mi smo stvarno uživali, igrali smo klikere, postajala su igrališta za klikere ispred nekropole, na Citadeli su bili koševi za basket, a najviše smo vremena provodili na gradskom bazenu na Pizani", priča Antonioli.

On se sjeća da su sva djeca tada imala više poštovanja prema starijima, ali i jedni prema drugima, dok se danas to zagubilo.

"To je bio period ako ne odete kod nekog da mu čestitate slavu, Uskrs ili Vaskrs morali ste da ga pozovete i kažete mu dobar razlog zašo je čestitka izostala, dok danas to više nikome nije važno", kazao je on.

Opširnije u prilogu: