Jesen

"Poželio sam večeras da pišem, nego ne znam da li sam zaboravio kako se to radi, kao što sam davno još zaboravio kako se čita. Zato, pisaću uz malu pomoć. Pisaću misli koje čujem... Uobličiću ih u slova.

Gospođo, čim sam progutao ove kapi, ma, čini mi se možda i tren (!) ranije kada sam ih nagnuo da cure u ustima - osjetio sam potpuno zaliječenje moga srca.
Da li je to stvar trenutka, psihički efekat - vjera u Vas, u lijek?

"To su kapi, voda, a voda pamti tako kažu (!), molitvu koju sam izgovorila prije nego sam ih pravila... Kapi su zapamtile".
"Živjeli ljudi! Da smo svaki dan sve mlađi i zaljubljeniji u sebe. Ja sam shvatila da sam svaki dan sve više zaljubljena u sebe".

Da, da, to je nužno gospođe moje, to je nužno kada "starite". Nužna je sve veća ljubav sa što više dana života.

Jesen će, moramo voljeti, da nas ne bi ta jesenja mir onespokojila. Ne! Neka nas jesenja mir pomiluje kao ćebe, kao lijep san, kao med, kao limun osvježi. Neka putujemo do Italije, do Sunca, do Mjeseca... Neka se radujemo kada imamo jedno drugo !

Sjetimo se, zaboga, kao kad' smo djeca bili kako se čita i piše - ljubav!"


Autor: Stefan Grloman