Ilustracija, Foto: Pixabay

Prema podacima dobijenim iz longitudinalne studije na Univerzitetu u Mičigenu koja je trajala 20 godina, 1996. godine američki učenici desetog razreda (15-16 godina) su izlazili sa prijateljima u prosjeku dva i po puta nedjeljno. Do 2020. godine, prije pandemije koronavirusa, stopa je pala na jedan i po put nedjeljno.

Dramatično smanjenje vremena provedenog u zajedničkom druženju je zabilježeno 2012. godine, kada je prvi put većina tinejdžera posjedovala pametne telefone i više od 70 odsto svakodnevno koristilo društvene mreže.

Tinejdžersko prijateljstvo izgleda mnogo drugačije nego prije samo 20 godina, i možda već vidimo negativne posljedice tog trenda. Kako profesorka psihologije na Državnom univerzitetu u San Dijegu, Džin Tvendž, navodi u nedavno objavljenoj knjizi "Generations: The Real Differences Between Gen Z, Millennials, Gen X, Boomers, and Silents" (Generacije: Prava razlika između generacije Zed, Milenijalaca, generacije Iks, Bumera i Tihe generacije), tinejdžeri danas provode mnogo manje vremena u direktnom kontaktu nego početkom dvijehiljaditih.

Vjerovatno nije teško zaključiti zašto. Za pripadnike generacije Zed, rođene između 1995. i 2012. godine, aplikacije društvenih mreža poput Snepčeta, Instagrama i Tik-toka u velikoj mjeri su zamijenile lične kontakte. Prijateljstvo se preselilo na internet.

Društveni život se sve više odvija na mreži
Godine 1996, učenici 10. razreda u SAD su izlazili sa prijateljima u prosjeku dva i po puta nedjeljno, a deceniju kasnije kako je aplikacija Instant mesindžer postala popularna, taj broj je blago opao na 2,3 puta nedjeljno. Do 2020. godine, prije nego što je pandemija promijenila život u SAD, stopa je pala na jedan i po put nedjeljno.

Ovako brz društveni preokret otkriven u dobijenim podacima je veoma dramatičan. Počevši od 2012. godine, tinejdžeri su sve ređe počeli da se viđaju lično van školskog okruženja.

"Adolescenti i mladi odrasli u 2019. godini provodili su 25 minuta manje dnevno u ličnom druženju sa drugima nego oni 2012. godine", piše prof. Tvendž. "To znači tri sata nedjeljno, 13 sati mjesečno i 152 sata godišnje manje u društvu drugih."

Digitalna prijateljstva koja zamjenjuju lična prijateljstva vjerovatno nisu toliko zadovoljavajuća: tekstualni razgovori i video ćaskanje su generalno manje bogati u smislu širine, konteksta, tona glasa i važnih neverbalnik komunikacijskih znakova. Štaviše, sveprisutnost društvenih mreža i pametnih telefona znači da je procenat tinejdžera koji spavaju manje od sedam sati većinu noći porastao sa 34 u 2012. na 49 odsto u 2020. Ova dva trenda čine pogubnu kombinaciju.

"Ljudi koji ne spavaju dovoljno i koji provode manje vremena sa drugima licem u lice imaju veću šansu da postanu depresivni, a to je ono što se masovno dešavalo tinejdžerima i mladim odraslima", dodaje profesorka.

Jedinstvena i zabrinjavajuća promjena

Kao što pokazuju podaci iz pomenute studije Monitoring budućnosti, udio učenika 12. razreda u SAD sa izraženim simptomima depresije ostao je prilično konzistentan u periodu od 1989. do 2012. godine, između oko 10 i 15 odsto. Od tada se ta stopa skoro udvostručila. Izvještaj američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti objavljen ranije ove godine pokazao je da tinejdžerke imaju višu stopu problema sa mentalnim zdravljem u poređenju sa prethodnim godinama, pri čemu je procenat onih koji su ozbiljno razmišljali o samoubistvu porastao za skoro 60 odsto u odnosu na deceniju prije toga.

Već je opšte poznato da su roditelji uznemireni i da se oduvijek žale "na današnju omladinu". Međutim, čini se da je ova seizmička promjena u prirodi tinejdžerskog prijateljstva potpuno drugačija zvijer, sa zaista opakim efektima u poređenju sa zamišljenim problemima koje predstavljaju rok muzika, video-igre i svi drugi trendovi o kojima odrasli gunđaju prethodnih decenija. Ništa od ovoga nije suštinski promijenilo način na koji se tinejdžeri druže. Društvene mreže jesu. I eksperiment je već pokazao izrazito negativne rezultate.

(Nacionalna geografija)