Pomislih na jedno - kako se oltari Pravoslavnih hramova nalaze okrenuti ka istoku, i poklonivši se pred oltarom, okrenuo sam se ka vratima i išao, shvatio sam - tačno u pravcu zapada - tamo gdje sunce zalazi i prišapnuo sam Bogu: Gospode pomozi mi da sa svjetlošću koračam ka svakoj tmini.



Pomilova me jutros sunce, nakon dugih dana kiše od "Juga", sa mora, vlage i prve hladnoće nakon ljeta... Pomilova me Sunce kome se neobično jako radujem. Tako valjda svaki čovjek - nakon muke raduje se slobodi. Nema slobode bez muke. Nema velike radosti bez velike tuge.

Stefan Grloman