Foto: Portal RTV Budva

Sveti Stefan odavno već ne sliči sebi, izgubivši duh primorskog mjesta sada je i bez boje i bez ukusa. Zaboravljen, zaključane energije kao što je zakatančena kapija grad hotela Sveti Stefan, čuvenog poluotoka gdje se pola vijeka i duže odigravala jedna bajkovita priča o hotelu usađenom na samom kamenu morskom, koji je dostigao svjetsku slavu.

Sudbina ovog mjesta je neminovno morala pratiti kako uspon i zlatne godine hotela, tako i ova pusta, tiha i čemerna vremena.

Elem, gdje su iz ove u naslovu priče pomenute srdele i otkud od njih asocijacija da pišem o Svetom Stefanu?

Srdele su se našle u mreži moga strica Krsta Grlomana koji osta' jedan od rijetkih vijernih moru, i kao usamljenik na obali uporno i bez kolebanja živi život ribara. Lovi sunce, izlaske i zalaske i mirise životonosnog MORA. Ispucala lica od vjetrova i soli, ruku hrapavih i čvrstih kao Bog mora ide niz kurente i u njih, prkosi Burama i Južinama i tako cijeli svoj vijek - jer kad živiš na obali red bi bio da si ribar! Ali obala danas živi mimo reda... U betonu, daleko od drvenih barki.


Foto: Stefan Grloman

U ove skoro pa zimske dane po satnici ( ne i po vremenskim okolnostima koje su skoro pa proljećne ), kada rano pada mrak, sinoć me sa terase zvao Krsto da svrstim do njega da uzmem "srdela"... Reče: "vukli smo to dolje po rivi, jedva uspijesmo iznjeti, tu je bilo 5-6 punih ovih 'kašeta' ".

Zaista, taj momenat zaliči na Boku, na Dalmaciju, na neka vremena kakva sve više ostaju samo istorija. Krsto je sinoć zvao redom rodbinu, prijatelje, pa i seljane komšije i dijelio srdele. Bio dobri ribar svoga sela. A danas oko podna mi reče: "cijelo selo na srdele miriše", na što odgovorih: Makar jedan dan da ovo mjesto miriše na obalu mora, kad već ne liči odavno na primorski kraj.


Foto: Stefan Grloman


Da imamo ribarnicu, da imamo otvoreni park Miločer o kome svakodnevno najbolji stručnjaci hortikulture vode brigu, da umivamo i ljubimo jedan vijek i duže već star kamen na hotelu Miločer, da pojačamo što je vremenom poljuljano, dotrajalo, da umijemo pažnjom ljetnjikovac kraljevske porodice i onda najuspješniji turistički brend one druge Jugoslavije, ili da mu okrenemo leđa i zažmurimo nad brukom sopstvenom?
Da mnogi cvjetovi svojim mirisima i bojama ozare Miločer ponovo.

Srdele, miris joda, ljubav. Posveta Svetom Stefanu.

Stefan Grloman